Page 369 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

356 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

je rekao da afrički šamani vjeruju kako Mjesec sprječava Zemlju da bude previše
plodna te da Mjesec i Zemlja vode tihi rat: „ljubomorni Mjesec zločesti je Zemljin
brat”. Legende kažu da su Gmazovi zaprijetili da će ukloniti Mjesec ne budu li ljudi
radili što im se kaže. To bi na Zemlji, dakako, uzrokovalo mnoga pustošenja.

Prije Mjeseca
Daleko od toga da su pripadnici naroda Zulu i drugi afrički narodi usamljeni u
vjerovanju da Mjesec nije oduvijek tu gdje se nalazi. Mnogo je primjera iz predaja
diljem svijeta u kojima se spominje vrijeme „prije Mjeseca”. Drevni grčki autori
Aristotel i Plutarh te rimski autori Apolonije Rodius i Ovidije govorili su o narodu
zvanom Proseleni koji su polagali pravo na zemlje u Arkadiji zato što su ondje bili
njihovi preci „prije pojave Mjeseca na nebu”. Riječ ‘Proseleni’ prevodi se kao „prije
Selene”. Selena je grčka božica Mjeseca, a isto se ime ponekad daje i samom Mjesecu.
Rimski pisac Censorin spominjao je doba prije mnogo eona kada Mjeseca nije bilo, a
dr. Hans Schindler Bellamy obrađuje istu temu u svojem djelu Mjeseci, mitovi i ljudi
(Moons, Myths and Men). On svraća pozornost na domorodačko pleme u Kolumbiji
po imenu Mozces, čiji pripadnici kažu da se „sjećaju vremena prije negoli je sadašnji
Mjesec postao Zemljin pratilac.”
Neki babilonski prikazi Mjeseca iz jedanaestog stoljeća prije Krista smještaju ga
,
između Venere i Sunca. U srednjoj Aziji živi narod po imenu ‘Yuezhi’ što znači
„Mjesečev klan” ili „Mjesečeva rasa”, što nas vodi do još jedne legende o kojoj mi je
pričao Credo...

„Ljudi su s Oriona"
Credo je rekao da pripadnici naroda Zulu vjeruju kako su ljudi došli iz „jednog
svijeta među zvijezdama” koje on naziva ‘Mpalalatsani’ u sazviježđu Orion. Možda
se sjećate da je Orion prikazan na „Ogrlici misterija”. Credo kaže da je Mpalalatsani
rajski svijet i, prema legendi, to je „crveno mjesto s crvenim stijenama, crvenom
zemljom, crvenim pijeskom i morima”. Upitao sam ga kako taj svijet naziva
zapadnjačka astronomija, no odgovorio je da ne zna. On ga zna jedino pod
nazivom Mpalalatsani, što znači „Širitelj života”. No, u sazviježđu Orion postoji
jedna ‘superdivovska, svijetla, crvenkasta zvijezda ili svijet pod nazivom Betelgeuse,
udaljen od Zemlje 640 svjetlosnih godina. Kada bi došla na mjesto našega Sunca
dosezala bi sve do Marsa. Promatrači i istraživači s Kalifornijskog sveučilišta izjavili
su 2009. da se u zadnjih 15 godina Betelgeuse stisnuo za 15 posto. To je prva zvijezda
čija je veličina izmjerena i tek je jedna od samo šačice zvijezda koje, gledano kroz
teleskop Hubble, izgledaju kao disk a ne kao svjetlosna točka. Zulu legende kažu da
su ljudi običavali živjeti na „crvenom svijetu” zvanom Mpalalatsani (što je još jedno
od mogućih ishodišta ‘crvenog’ simbolizma, ali postoje i Zulu predaje o gmazovima
koji žive na Marsu). Kažu da je „između muškaraca i žena na Mpalalatsaniju izbio
veliki rat a da su preživjele osobe prognane zbog njihove pohlepe, požude i sličnog.”
Ljudi su nekoć bili androgeni te nije bilo žena ili muškaraca nego su Gmazovi započeli