Page 292 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 292

Štovanje zmije                                        279

         Dioniz je ustao iz m rtvih 25. ožujka -  na Uskrs.
         Bio je bog vina i vodu je pretvarao u vino.
         Nazivan je „kraljem kraljeva” i „bogom bogova”.
                                                              ,
         Smatran  je  „jedinorođenim  sinom”,  spasiteljem’  otkupiteljem’  „onim  koji  odnosi
         grijehe”, ‘pomazanikom’ te „alfom i omegom.”
         Poistovjećivali su ga s ovnom ili janjetom.
         Njegov žrtveni  naslov ‘Dendrit’  ili  „mladić s drveta”  nagovještava  da je  obješen  na
         drvo i razapet.


         Isus  i  Marija  (kao  stvarne  osobe)  nisu  postojali,  niti je  postajalo  išta  od  svega
      toga. Ta priča je simboličan mit koji se uvijek iznova pojavljivao po čitavom svijetu
                                                  ,
      tisućama godina prije kršćanstva, tako da ‘Isusa’ pod različitim imenima, nalazimo
      na  svakom  kontinentu  mnogo  prije  negoli  se  uopće  čulo  za  ime  ‘Isus’.  U  drevnoj
      Mezoamerici,  Quetzalcoatla,  „Pernatu  zmiju”,  navodno  je  rodila  djevica.  On  je
      oživljavao mrtve i obećao da će se vratiti.  Kršćanstvo je samo još jedna gmazovska
      religija koja se, u svojim različitim oblicima, prostirala po cijelom svijetu.

      Alah, bog Mjeseca
      Postoji još jedan vrlo  bitan  aspekt  priče  o  tome  kako  su  religija i  rituali  Sumera  i
      Babilona  postali  današnje  religije.  To je  štovanje  boga  Mjeseca,  što  će  se  pokazati
      veoma važnim na stranicama koj e slij ede. Boga Mj eseca kasnij e su zakidali bog Sunca
      i  božica Mjeseca i monoteističke religije, ali diljem drevnog svijeta bog Mjeseca bio
      je glavno božanstvo. Sumerani su štovali Mjesec pod mnogim imenima, uključujući
      Nanna  i  Suen,  čiji  je  simbol  bio  polumjesec.  To je  današnji  simbol  islama,  jer je
      to  religija boga  Mjeseca  (si.  118).  Ostale  mezopotamske  kulture,  Asirci,  Babilonci
      i Akađani, slijedili su Sumerane u svojem štovanju boga Mjeseca, a dali su mu ime
      ‘Sin’ što je izvedenica od ‘Suen’ Njegov sveti grad bio je Ur na području današnjeg
                                   .
          ,
                                                               ,
      Iraka.  Odatle  potječe  engleski  izraz  ‘sin’  ili  ‘sinner’  (‘grijeh’  odnosno  ‘grešnik’)
      -  od  mezopotamskog  boga  Mjeseca.  Božica  Ištar/Semiramida  prikazivana je  kao
      kći  Sina.  Hramovi  boga  Mjeseca
      otkopani  su  u  Uru  i  Harranu  ili
      Haranu u jugoistočnoj Turskoj, nekoć
      značajnom  religijskom,  kulturnom  i
      trgovačkom središtu.  Obje te lokacije
      tijesno  su  povezane  s  biblijskim
      Abrahamom,  patrijarhom  kršćana,
      Židova i muslimana. U Knjizi Postanka
      stoji  da je  Abraham  ili  Abram  rođen
      u Uru, a da je živio  u Harranu koji je
      u  toj  knjizi  pisan  s jednim  ‘r’.  On je,
      navodi  se,  otišao  odande  i  zaputio   slika 118: Drev«; mezopotamski simboli božanstava
      se  prema  Kanaanu  gdje  je  začeo   Sunca i Mjeseca postali su međunarodni simboli
      izraelitsku  rasu.  Biblija  kaže  da  je   islama.
   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297