Page 292 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 292
Štovanje zmije 279
Dioniz je ustao iz m rtvih 25. ožujka - na Uskrs.
Bio je bog vina i vodu je pretvarao u vino.
Nazivan je „kraljem kraljeva” i „bogom bogova”.
,
Smatran je „jedinorođenim sinom”, spasiteljem’ otkupiteljem’ „onim koji odnosi
grijehe”, ‘pomazanikom’ te „alfom i omegom.”
Poistovjećivali su ga s ovnom ili janjetom.
Njegov žrtveni naslov ‘Dendrit’ ili „mladić s drveta” nagovještava da je obješen na
drvo i razapet.
Isus i Marija (kao stvarne osobe) nisu postojali, niti je postajalo išta od svega
toga. Ta priča je simboličan mit koji se uvijek iznova pojavljivao po čitavom svijetu
,
tisućama godina prije kršćanstva, tako da ‘Isusa’ pod različitim imenima, nalazimo
na svakom kontinentu mnogo prije negoli se uopće čulo za ime ‘Isus’. U drevnoj
Mezoamerici, Quetzalcoatla, „Pernatu zmiju”, navodno je rodila djevica. On je
oživljavao mrtve i obećao da će se vratiti. Kršćanstvo je samo još jedna gmazovska
religija koja se, u svojim različitim oblicima, prostirala po cijelom svijetu.
Alah, bog Mjeseca
Postoji još jedan vrlo bitan aspekt priče o tome kako su religija i rituali Sumera i
Babilona postali današnje religije. To je štovanje boga Mjeseca, što će se pokazati
veoma važnim na stranicama koj e slij ede. Boga Mj eseca kasnij e su zakidali bog Sunca
i božica Mjeseca i monoteističke religije, ali diljem drevnog svijeta bog Mjeseca bio
je glavno božanstvo. Sumerani su štovali Mjesec pod mnogim imenima, uključujući
Nanna i Suen, čiji je simbol bio polumjesec. To je današnji simbol islama, jer je
to religija boga Mjeseca (si. 118). Ostale mezopotamske kulture, Asirci, Babilonci
i Akađani, slijedili su Sumerane u svojem štovanju boga Mjeseca, a dali su mu ime
‘Sin’ što je izvedenica od ‘Suen’ Njegov sveti grad bio je Ur na području današnjeg
.
,
,
Iraka. Odatle potječe engleski izraz ‘sin’ ili ‘sinner’ (‘grijeh’ odnosno ‘grešnik’)
- od mezopotamskog boga Mjeseca. Božica Ištar/Semiramida prikazivana je kao
kći Sina. Hramovi boga Mjeseca
otkopani su u Uru i Harranu ili
Haranu u jugoistočnoj Turskoj, nekoć
značajnom religijskom, kulturnom i
trgovačkom središtu. Obje te lokacije
tijesno su povezane s biblijskim
Abrahamom, patrijarhom kršćana,
Židova i muslimana. U Knjizi Postanka
stoji da je Abraham ili Abram rođen
u Uru, a da je živio u Harranu koji je
u toj knjizi pisan s jednim ‘r’. On je,
navodi se, otišao odande i zaputio slika 118: Drev«; mezopotamski simboli božanstava
se prema Kanaanu gdje je začeo Sunca i Mjeseca postali su međunarodni simboli
izraelitsku rasu. Biblija kaže da je islama.