Page 295 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

282 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

istoku, a nazočili su mu anđeli i pastiri; progonio ga je tiranin koji je zapovijedio
pokolj tisuća male djece; činio je čuda i zadivljujuće stvari, podizao je mrtve i
iscjeljivao gubavce, gluhe i slijepe; u nekim tradicijama, umro je na drvetu ili je bio
razapet između dva lopova; nazivan je „Božjim pastirom” i smatran ‘Otkupiteljem’ ,
,
‘Prvorođencem’ „onim koji odnosi grijehe”, ‘Odrješiteljem’ i „Univerzalnom riječju”;
uskrsnuo je iz mrtvih i uzašao na nebo „naočigled svih ljudi”; prikazivan je kako
visi na križu s rupama od čavala na stopalima; također je na odjeći imao amblem
u obliku srca; smatran je „Božjim sinom” i „našim Gospodom i spasiteljem” koji je
na Zemlju došao umrijeti za ljudsko spasenje; bio je druga osoba Trojstva; njegovi
,
učenici navodno su mu nadjenuli naslov ‘Jezeus’ ili ‘Jeseus’ što znači „čista suština”;
treba se vratiti da sudi mrtve, a jahat će bijeloga konja i voditi bitku s „Princem zla”
koji će opustošiti Zemlju.
Kršćanstvo, judaizam, islam i njima slične religije krinka su za štovanje Gmazova
- štovanje zmije. Ono je temelj svih ljudskih religija, a skriveno je iza simboličnih
božanstava, priča i rituala, o čemu mnogo podrobnije pišem u knjizi Djeca Matriksa.
Štovanje zmije ishodište je religijskog obrezivanja. Danas se smatra židovskim
obredom koji datira iz vremena Abrahama ali se, zapravo, može pronaći u ranom
Egiptu.
Radi se o simboličkom odbacivanju kože poput zmije, a židovska religija govori o
obrezivanju kao o „savezu [sklopljenim] s Bogom”. Bilo bi točnije reći ,,s bogovima”.
U svojoj knjizi Štovanje zmije (Worship of the Serpent) John Bathurst Deane piše:

Čini se, dakle, da nije bilo nacija koje bi geografski bile tako daleko jedna od druge,
ili da bi bile tako religijski nesukladne a da im svima njima jedna - i samo jedna
- praznovjerna značajka ne bi bila zajednička: da su se one najciviliziranije i one
najbarbarskije klanjale jednakom predanošću istom, vrlo zanimljivom, božanstvu; i
da je to božanstvo bilo, ili ga je predstavljala, ista sveta zmija.

Također se čini da je u većini, ako ne u svim civiliziranim zemljama u kojima se
ta zmija štovala, neka pripovijest ili tradicija koja je uključivala povijest, izravno
ili posredno, natuknula ponešto o „čovjekovom padu u raju”, u što bi upletena bila
zmija.

Iz toga, pak, slijedi da najdrevniji prikaz u vezi uzroka i naravi te zavedenosti
mora biti onaj iz kojeg su proizašli svi ostali koji predstavljaju pobjedničku zmiju
- pobjedničku u odnosu na čovjeka u stanju nevinosti, kada mu je podjarmila dušu,
bacivši je u stanje grijeha, u najgnusnije obožavanje i idoliziranje samog sebe.

Čovjekov pad doista opisuje posljedice gmazovskog preuzimanja kontrole,
a kasnije ću objasniti narav tog ‘Pada. I dandanas umove milijardi ljudi vodi isto
nepokolebljivo uvjerenje u kršćansku, islamsku, židovsku, hinduističku i druge
verzije istih izvornih mitova iz kojih su sve one proizašle. Ovime se njihovi vjernici
drže u umu a izvan Svijesti jer religije su tvorevine uma. Da li beskrajna, vječna,
Sveznajuća Svijest ide u crkvu, pada na koljena i štuje nekog ‘boga’ ili božanstvo?