Page 289 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

276 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

piramida. Gmazovi i njihovi hibridi gradili su piramide u Egiptu, Sumeru, Srednjoj
Americi, Kini i tako dalje. To je jedna od njihovih ‘posjetnica, bilo da se radi o
Velikoj piramidi u Gizi ili stepenastim piramidama Srednje Amerike ili ziguratima
Mezopotamije. U različitim oblicima štovanje zmije/Sunca/Mjeseca čini temelje svih
glavnih religija te ne iznenađuje spoznaja da su njihov zajednički izvor i inspiracija
Sumer i Babilon, sadašnji Irak. Kao što smo vidjeli, u Starom zavjetu ima bezbroj
priča i motiva prepisanih iz daleko starijih sumerskih spisa te stavljenih u drugi
kulturni i povijesni kontekst i okvir. Na tekstove od kojih je nastala židovska ‘Tora
(prvih pet knjiga Starog zavjeta) također su snažno utjecala desetljeća židovskog
zatočeništva u Babilonu. Od oko 586. g. pr. Kr. njima je bilo dopušteno da žive i rade
u babilonskom društvu, a njihov svećenički stalež imao je pristup mezopotamskom
znanju i vjerovanjima. Postoje dvije verzije židovskog Talmuda (hebrejski: ‘učenja’):
jeruzalemski Talmud te kasniji i mnogo duži babilonski Talmud koji sadrži mnoge
pojedinosti iz Starog zavjeta. Prenosio se usmeno stoljećima, a zapisan je u petom
stoljeću. Religije su oduvijek štovale višestruka božanstva temeljena na višestrukim
gmazovskim likovima i drugim izvorima, ali naposljetku su počele prevladavati
monoteističke religije. U Starom zavjetu još se uvijek mogu vidjeti neobični
primjeri u kojima su sumerski bogovi, u množini, nadživjeli tu preobrazbu, kao
što sam spomenuo ranije. U srži svih glavnih religija i većine manjih jesu legende,
mitovi i religija Babilona. Te se legende temelje na tri lika: Nimrodu, ocu bogu čiji
je simbol riba; Damuu ili Tamuzu, djevičanski rođenom sinu, navodno inkarnaciji
Nimorda, pa su „otac i sin bili jedno”; i kraljici Semiramidi ili Ištar, djevičanskoj
majci sa simbolom golubice, također poznatoj pod imenom Lilit. Po legendi, kada
je Nimrod umro postao je bog Sunca Baal te je oplodio Semiramidu zrakama Sunca,
pa odatle „djevičansko rođenje”. Ovaj simbolični trojac oca-sina-majke tvorio je
babilonsko trojstvo koje će kasnije postati kršćansko trojstvo u nešto drukčijoj formi.
Nimrod, „osnivač Babilona”, opisan je kao „moćni tiranin”, „velik lovac” i jedan
od ‘divova’. Među njegovim simbolima su zmija, guja ili zmaj. Arapi su vjerovali
da je poslije Potopa upravo Nimrod izgradio ili obnovio zapanjujuću građevinu u
Baalbeku u Libanonu, čija tri kamena bloka teže po 800 tona svaki. Navodi se da
je vladao tim područjem (sadašnjim Libanonom) a, prema Knjizi Postanka, prva
središta Nimrodova kraljevstva bili su Babilon, Akad i druga mjesta u zemlji Šinaru
(Sumeru). Također je vladao Asirom te je sagradio gradove poput Ninive gdje je
pronađeno mnoštvo sumerskih glinenih pločica.
Hibridne krvne loze Sumera/Babilona migrirale su u svim pravcima. Neke su
se nastanile na predjelu kasnije Hazarije, a druge su utemeljile i napučile budući
Rim. Religija Babilona i Sumera preseljena je u Rim gdje je nastavljena u praktički
istom obliku, da bi se na kraju pretvorila u kršćanstvo koje je takoreći gotovo isto.
Kršćanstvo je, kao državnu religiju, uveo štovatelj boga Sunca, car Konstantin, u
četvrtom stoljeću. On je štovao božanstvo po imenu „Sol Invictus”, „Nepobjedivo
Sunce”, a kršćanstvo je bilo tek inačica tog koncepta, između ostalih ezoterijskih
učenja, uključujući štovanje boga Mjeseca.