Page 246 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 246
Rekao je da su što? 233
relativno dobrim odnosima. M nogim je ljudima teško komunicirati sa šefovima a da
ne zapadnu u ponašanje tipa borbe (što obično poprim a oblik ‘logičnog’ neslaganja
sa svime što šef ili kompanija kaže); bijega (što je najčešće ‘bježanje’ u ponašanje čija
je značajka izbjegavanje - kada ne govorite ono što zaista mislite ili ne izražavate kako
se doista osjećate); ili ukočenosti (kada inače inteligentnoj i angažiranoj osobi „stane
mozak”).
Slavne osobe koje se ne slažu s monarhijom znao sam čuti kako opisuju da im u
prisutnosti kraljice „stane mozak” te da bi se pred osobom prema kojoj bi inače bili
cinički ili kritički raspoloženi, ponašali poput „sluge pokornog”. I opet je na djelu
reptilski mozak koji reagira na osjećaj opasnosti pred krajnjim simbolom vlasti i vraća
se natrag do hijerarhije i „prihvaćanja svog položaja”. Reptilski mozak bio je meta
rotšildskog cionista Davida Axelroda u izbornim kampanjama koje su on i njegovi
suradnici vodili za Baracka Obamu. Reakcije masa kojima se Obama obraćao diljem
Amerike nisu potjecale iz neokorteksa (slušanje onoga što on ogovori, promišljanje
o tome, postavljanje pitanja i zahtijevanje više pojedinosti). Potjecale su iz reptilskog
mozga u vidu emocionalne reakcije - promjene, nade, mantre „da, mi to možemo ”
(yes, we can), nečega u što se može vjerovati. Destruktivnu emociju tibetanski mistici
definiraju kao stanje koje iskrivljuje „našu percepciju stvarnosti”. Upravo to čini
kontrole-lišeni-reptilski mozak, zbog čega predstavlja ključ kontrole nad ljudima.
Na stranicama koje slijede duboke implikacije te tvrdnje postajat će sve očitije. Ovdje
sam tek zagrebao po površini. Druga tibetanska definicija destruktivne emocije je
„pretjerano prianjanje”, a to je, sto put sam se uvjerio, itekako točno. Prianjamo uz
međuljudske odnose (uglavnom zasnovane na emocionalnoj ‘potrebi’), uvjerenja,
status quo, ishode, novac i materijalne ‘stvari’ općenito. Jednom kad razvijete osjećaj
prianjanja temeljen na nekoj percipiranoj ‘potrebi’ u vama se odm ah javlja strah da
ćete izgubiti ono čemu prianjate. Kada pomislimo na takvu mogućnost, čak i kao
koncept bez ikakvih činjenica, reptilski mozak u skladu s time dekodira stvarnost,
a mi počnemo živjeti u stalnoj nelagodi zbog straha da ćemo izgubiti ono što smo
rekli da nas čini ‘sretnima’. Reptilski mozak reaktivni je ‘autopilot’ koji podsvjesno
upravlja velikim dijelom ljudskog ponašanja, on je taj koji odlazi u rat, želi poraziti
‘konkurenciju’ nametati svoju volju i gaziti sve što mu se nađe na putu. Naglasak je
,
na riječi ‘podsvjesno’. Na prethodnim sam stranicama govorio o manjku svjesnosti
kod ljudi, a ta se tema provlači kroz cijelu knjigu. Veći dio ljudskog ponašanja čine
nesvjesne reakcije i programirani odgovori, a reptilski mozak je autopilot preko
kojega se to zbiva.
Još nešto... Iluminatske krvne loze i njihovi genetski povezani agenti su lažljivci
velikog kalibra. Oni neprestano lažu. Lažu kad zinu. Svoje ciljeve opravdavaju
lažima i obmanama, a lažu i obmanjuju jedni druge u pokušaju uspona na skliski
stup moći i statusa. Naveo sam Tonyja Blaira kao genetskog lažljivca a, kada se radi
o odabranim krvnim lozama, to je doslovce točno. Reptilski mozak učinit će sve da
opstane, lagat će bez imalo grizodušja smatra li da to mora učiniti ako želi opstati.
Na takve ljude nailazim i u vlastitom životu: lažu tako bezočno i bezobzirno da