Page 246 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 246

Rekao je da su što?                                   233

         relativno dobrim  odnosima. M nogim je ljudima teško komunicirati sa šefovima a da
         ne zapadnu u ponašanje tipa borbe (što obično poprim a oblik ‘logičnog’  neslaganja
         sa svime što šef ili kompanija kaže); bijega (što je najčešće ‘bježanje’ u ponašanje čija
         je značajka izbjegavanje -  kada ne govorite ono što zaista mislite ili ne izražavate kako
         se doista osjećate); ili ukočenosti (kada inače inteligentnoj i angažiranoj osobi „stane
         mozak”).

         Slavne osobe koje se ne slažu s monarhijom znao sam čuti kako opisuju da im u
      prisutnosti kraljice „stane mozak” te da bi se pred osobom prema kojoj bi inače bili
      cinički ili kritički raspoloženi,  ponašali poput  „sluge pokornog”.  I  opet je  na djelu
      reptilski mozak koji reagira na osjećaj opasnosti pred krajnjim simbolom vlasti i vraća
      se natrag do hijerarhije  i  „prihvaćanja svog položaja”.  Reptilski mozak bio je meta
      rotšildskog cionista Davida Axelroda u izbornim kampanjama koje su on i njegovi
      suradnici vodili za Baracka Obamu. Reakcije masa kojima se Obama obraćao diljem
      Amerike nisu potjecale iz neokorteksa (slušanje onoga što on ogovori, promišljanje
      o tome, postavljanje pitanja i zahtijevanje više pojedinosti). Potjecale su iz reptilskog
      mozga u vidu emocionalne reakcije -  promjene, nade, mantre „da, mi to možemo ”
      (yes, we can), nečega u što se može vjerovati. Destruktivnu emociju tibetanski mistici
      definiraju  kao  stanje  koje  iskrivljuje  „našu  percepciju  stvarnosti”.  Upravo  to  čini
      kontrole-lišeni-reptilski  mozak,  zbog  čega  predstavlja ključ kontrole  nad ljudima.
      Na stranicama koje slijede duboke implikacije te tvrdnje postajat će sve očitije. Ovdje
      sam tek zagrebao po površini.  Druga tibetanska definicija destruktivne emocije je
      „pretjerano prianjanje”, a to je, sto put sam se uvjerio, itekako točno. Prianjamo uz
      međuljudske  odnose  (uglavnom  zasnovane  na  emocionalnoj  ‘potrebi’),  uvjerenja,
      status quo, ishode, novac i materijalne ‘stvari’ općenito. Jednom kad razvijete osjećaj
      prianjanja temeljen na nekoj percipiranoj ‘potrebi’ u vama se odm ah javlja strah da
      ćete izgubiti ono  čemu prianjate.  Kada pomislimo na takvu  mogućnost,  čak i kao
      koncept bez ikakvih činjenica,  reptilski mozak u skladu s time dekodira stvarnost,
      a mi počnemo živjeti u stalnoj  nelagodi zbog straha da ćemo izgubiti ono što smo
      rekli da nas čini ‘sretnima’.  Reptilski mozak reaktivni je ‘autopilot’ koji podsvjesno
      upravlja velikim dijelom ljudskog ponašanja, on je taj koji odlazi u rat, želi poraziti
      ‘konkurenciju’ nametati svoju volju i gaziti sve što mu se nađe na putu. Naglasak je
                   ,
      na riječi ‘podsvjesno’. Na prethodnim  sam stranicama govorio o manjku svjesnosti
      kod ljudi, a ta se tema provlači kroz cijelu knjigu. Veći dio ljudskog ponašanja čine
      nesvjesne  reakcije  i  programirani  odgovori,  a  reptilski  mozak je  autopilot  preko
      kojega se to zbiva.
         Još nešto...  Iluminatske krvne loze i njihovi genetski povezani agenti su lažljivci
      velikog  kalibra.  Oni  neprestano  lažu.  Lažu  kad  zinu.  Svoje  ciljeve  opravdavaju
      lažima i obmanama,  a lažu  i obmanjuju jedni druge u pokušaju uspona  na  skliski
       stup moći i statusa. Naveo sam Tonyja Blaira kao genetskog lažljivca a, kada se radi
      o odabranim krvnim lozama, to je doslovce točno. Reptilski mozak učinit će sve da
      opstane, lagat će bez imalo grizodušja smatra li da to mora učiniti ako želi opstati.
       Na  takve  ljude  nailazim  i  u  vlastitom  životu:  lažu  tako  bezočno  i  bezobzirno  da
   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251