Page 243 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

230 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

To je drukčiji oblik straha - straha od toga da niste u pravu, straha od toga da svijet
nije onakav kakav ste vjerovali da jest - i skeptici su, shodno tome, uglavnom robovi
reptilskog mozga. ‘Skeptik’ nije netko tko preispituje stvari, što bi možda implicirala
ta riječ. Od samog početka skeptici su odlučni u podrivanju tuđih mišljenja
samo zato što su drukčija od njihovih. Takva je tipična reakcija preživljavanja
reptilskog mozga. Većina ljudi pronalazi osjećaj sigurnosti u fiksnom gledištu o
„funkcioniranju svijeta”, što možemo vidjeti u gomili slučajeva: u religiji, znanosti,
,
politici, ‘obrazovanju’ medicini itd. Kada se status quo poljulja reptilski mozak to
tumači kao opasnost koju treba ukloniti bilo gaženjem percipiranog ‘protivnika
(kao u slučaju religijskih i znanstvenih hajki) ili ignoriranjem novih spoznaja i
ponašanjem kao da ove ne postoje.
‘Vrijeme’ nije sfera u kojoj djeluje reptilski mozak te on nije u stanju razlučiti
pamćenje od trenutnog iskustva. Kada se prisjećamo nečeg povezanog s osjećajem
nesigurnosti reptilski će mozak reagirati kao da upravo prolazimo kroz takvo iskustvo.
Pomislite li na nešto opasno vaše će tijelo reagirati kao da je opasnost stvarna. Ljudi
se mogu probuditi iz sna okupani znojem, mogu vikati ili doživjeti kako se njihovo
tijelo ‘koči’ zato što reptilski mozak ne poznaje razliku između stvarnosti i mašte.
On jednostavno reagira i to može učiniti brzinom munje, oslobođen potrebe za
pomnim promišljanjem. Za to je pak zadužen neokorteks, ali on reagira mnogo
sporije od R-kompleksa. U staroj izreci, iskazanoj riječima koje neki pripisuju
Marku Twainu, stoji: „Dok istina nazuva čizme, laž je već obišla svijet.” Isto se može
kazati o reptilskom mozgu i neokorteksu. Prije negoli uopće pomislimo dati priliku
mirnom razmatranju stvari, reptilska reakcija i posljedice mogu biti već svršena
stvar. Pogledajte kojom brzinom stvorenja s reptilskim mozgom - gušteri, zmije i
ptice - reagiraju na opasnost. To je reakcijski sustav. Reptilski mozak ujedno regulira
disanje (zato se ono mijenja kada smo prestrašeni ih uzbuđeni), probavu (odatle
izraz „nervoza u želucu”), uklanjanje otpada (odatle izraz „usr’o se od straha”),
cirkulaciju i temperaturu (oboje pod presudnim utjecajem straha, opasnosti i
emocija), kretanje, držanje tijela i ravnotežu (tako možete ‘pročitati’ nečije emotivno
stanje prema govoru njihova tijela). Reptilski mozak nikada ne spava, stalno je u
potrazi za opasnošću, a kada ste u carstvu snova održava vaše disanje.

Gmazovsko društvo
Reptilski mozak ne uči na greškama, on samo reagira na predprogramirane
okidače utemeljene na opstanku i strahu. Na situacije reagira trenutno, često na
način zbog kojeg ćemo kasnije vjerojatno požaliti. Kad je reptilski mozak izvan
kontrole on može biti vrlo destruktivan i može izazvati svašta: od žučne svađe s
partnerom do svjetskog rata. On komunicira putem slika a ne riječi i zbog toga je
meta propagandne industrije, napose poruka seksualne tematike. Dio programa za
opstanak reptilskog mozga odnosi se na traženje partnera i spolno općenje u cilju
širenja vrste. Seksualna želja, i potencijal za manipulaciju ponašanja kroz seksualne
podražaje, potječe od reptilskog mozga. Pogledate li promidžbene poruke vidjet
ćete da u njima prevladavaju teme seksa i opstanka u bezbroj oblika. Time se želi