Page 242 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 242

Rekao je da su što?                                                      229

      borbom ili ukočenošću (ono što psiholozi nazivaju „borba ili bijeg”) tada je na djelu
      reptilski mozak. On neprestano skenira svoje okruženje zbog mogućih opasnosti  i
      shodno tome reagira.  Kada smatra da percipiranu prijetnju može pobijediti  on  će
      se boriti; ako procijeni da ne može - bježi. Također može ukočiti tijelo,  pa imamo
      izraz  „ukočen  od  straha”.  To  izvire  iz  refleksnih  reakcija povezanih  s  ponašanjem
      životinja koje se u opasnim situacijama ukoče jer bi kretanje privuklo grabežljivca.
      Reptilski mozak ima dva stanja:  sigurno’ i ‘nesigurno’. I ništa između. Kada se osjeća
      sigurnim  i  opuštenim,  neokorteksu  je  omogućen  mir  i  spokoj  u  kojem  će  moći
      dobro  promisliti.  Ili barem  bolje.  No  kada  se  reptilski  mozak osjeća  ugroženim  i
      nezaštićenim reagira poput vodnika Jonesa u komičnoj britanskoj TV-seriji  Tatina
      vojska  (Dads Army).  On jurca uokolo i viče „daj, ne paničari”, a čini upravo to (si.
      84).  Strah je zarazan ako  mu podlegnete, kao  što  su pokazala dosadašnja iskustva
      i istraživanja.  Istraživači sa Sveučilišta Diisseldorf u Njemačkoj  stavili su pamučne
      jastučiće  ispod  pazuha  49-ero  studenata  dobrovoljaca  prije  sveučilišnog  ispita.
      Prikupili  su  i  uzorke  znoja  istih  studenata  dok  su  ovi  okretali  pedale  na  sobnim
      biciklima  za  vježbanje.  Potom  je  drugoj  skupini  studenata  rečeno  da  pomirišu
      pamučne jastučiće, dok su njihovi mozgovi promatrani preko MRI skenera (uređaja
      za snimanje magnetnom rezonancom).
         Studenti su rekli da ne mogu razlučiti „znoj od panike” i „znoj od vježbanja”, ali
      njihovi  su  mozgovi mogli.  Znoj  od panike  aktivirao je  područja  mozga  zadužena
      za emocije i empatiju. Stoga je istina da možete „nanjušiti strah”, a strah se također
      prenosi i vibracijski te potencijalno stvara masovnu paniku pod vodstvom reptilskog
      mozga.
         Reptilski  mozak  stupa  na  scenu  i  ometa  misaone  procese  neokorteksa
      emocionalnim reakcijama utemeljenim na strahu od prestanka postojanja, opstanka.
      Tada obično kažemo da „ljudi gube glavu”. Pa, ustvari i gube. Gube glavu, a vlast nad
      sobom  prepuštaju  reptilskom  mozgu.  Pod  opstankom  ne  mislim  samo  na  fizički
      opstanak. Pitanje opstanka reptilski mozak također dekodira kao očuvanje statusa,
      moći, ugleda i nadmoći, intelektualne
      superiornosti, sebeljublja i tako dalje.
      Kada    znanstvenici,   povjesničari
      ili  vjerski  sljedbenici  agresivno  ili
      prezrivo  odbacuju  nove  informacije
      ili  gledišta  koja  bi  mogla  srušiti
      njihova  kruta  uvjerenja  oni  tada
      aktiviraju  reptilski  mozak  ili,  bolje
      rečeno,   reptilski   mozak  aktivira
      njih.  Pokreće  se  njihov  mehanizam
      preživljavanja.  Istu  stvar  možete
      vidjeti  kod  takozvanih  ‘skeptika’  koji
      su opsjednuti blaćenjem svih gledišta  suka g4; Ako $j dopustimo d(l podlegnemo strahu ,
      ili  informacija  koje  odstupaju  od   nagonima preživljavanja naša percepcija,  reakcije i
      njihovih  zacementiranih  predodžbi,   životi bit će pod kontrolom reptilskog mozga.
   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247