Page 242 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 242
Rekao je da su što? 229
borbom ili ukočenošću (ono što psiholozi nazivaju „borba ili bijeg”) tada je na djelu
reptilski mozak. On neprestano skenira svoje okruženje zbog mogućih opasnosti i
shodno tome reagira. Kada smatra da percipiranu prijetnju može pobijediti on će
se boriti; ako procijeni da ne može - bježi. Također može ukočiti tijelo, pa imamo
izraz „ukočen od straha”. To izvire iz refleksnih reakcija povezanih s ponašanjem
životinja koje se u opasnim situacijama ukoče jer bi kretanje privuklo grabežljivca.
Reptilski mozak ima dva stanja: sigurno’ i ‘nesigurno’. I ništa između. Kada se osjeća
sigurnim i opuštenim, neokorteksu je omogućen mir i spokoj u kojem će moći
dobro promisliti. Ili barem bolje. No kada se reptilski mozak osjeća ugroženim i
nezaštićenim reagira poput vodnika Jonesa u komičnoj britanskoj TV-seriji Tatina
vojska (Dads Army). On jurca uokolo i viče „daj, ne paničari”, a čini upravo to (si.
84). Strah je zarazan ako mu podlegnete, kao što su pokazala dosadašnja iskustva
i istraživanja. Istraživači sa Sveučilišta Diisseldorf u Njemačkoj stavili su pamučne
jastučiće ispod pazuha 49-ero studenata dobrovoljaca prije sveučilišnog ispita.
Prikupili su i uzorke znoja istih studenata dok su ovi okretali pedale na sobnim
biciklima za vježbanje. Potom je drugoj skupini studenata rečeno da pomirišu
pamučne jastučiće, dok su njihovi mozgovi promatrani preko MRI skenera (uređaja
za snimanje magnetnom rezonancom).
Studenti su rekli da ne mogu razlučiti „znoj od panike” i „znoj od vježbanja”, ali
njihovi su mozgovi mogli. Znoj od panike aktivirao je područja mozga zadužena
za emocije i empatiju. Stoga je istina da možete „nanjušiti strah”, a strah se također
prenosi i vibracijski te potencijalno stvara masovnu paniku pod vodstvom reptilskog
mozga.
Reptilski mozak stupa na scenu i ometa misaone procese neokorteksa
emocionalnim reakcijama utemeljenim na strahu od prestanka postojanja, opstanka.
Tada obično kažemo da „ljudi gube glavu”. Pa, ustvari i gube. Gube glavu, a vlast nad
sobom prepuštaju reptilskom mozgu. Pod opstankom ne mislim samo na fizički
opstanak. Pitanje opstanka reptilski mozak također dekodira kao očuvanje statusa,
moći, ugleda i nadmoći, intelektualne
superiornosti, sebeljublja i tako dalje.
Kada znanstvenici, povjesničari
ili vjerski sljedbenici agresivno ili
prezrivo odbacuju nove informacije
ili gledišta koja bi mogla srušiti
njihova kruta uvjerenja oni tada
aktiviraju reptilski mozak ili, bolje
rečeno, reptilski mozak aktivira
njih. Pokreće se njihov mehanizam
preživljavanja. Istu stvar možete
vidjeti kod takozvanih ‘skeptika’ koji
su opsjednuti blaćenjem svih gledišta suka g4; Ako $j dopustimo d(l podlegnemo strahu ,
ili informacija koje odstupaju od nagonima preživljavanja naša percepcija, reakcije i
njihovih zacementiranih predodžbi, životi bit će pod kontrolom reptilskog mozga.