Page 436 - Dan Brown - Postanak
P. 436
Usprkos uvjeravanjima direktora Superračunalnog centra doktora Valdera,
Langdon je osjećao zebnju. Odjeci Winstonova ležernog tona glasa i dalje su mu
zvonili u glavi. Edmondov kompjutor spokojno je govorio do samog kraja.
„Iznenađuje me vaše preneraženost, profesore”, bio je rekao Winston, „jer vaša
se vjera temelji na činu etički mnogo dvojbenijem.”
Prije nego što je Langdon stigao odgovoriti, na zaslonu Edmondova mobitela
bljesnule su riječi:
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga
Sina Jednorođenca.
– Evanđelje po Ivanu 3:16
„Vaš je Bog okrutno žrtvovao vlastita sina”, rekao je Winston, „ostavljajući ga da
satima trpi na križu. A ja sam bezbolno skončao patnje umirućeg čovjeka kako bih
pozornost skrenuo na njegova velika djela.”
U vreloj kabini žičare, Langdon je s nevjericom slušao kako Winston niže
opravdanja za svaki od svojih upitnih poteza.
Edmondova bitka s Palmarijanskom crkvom, objašnjavao je Winston, nadahnula
ga je da pronađe i unajmi admirala Luisa Ávilu – dugogodišnjeg predanog vjernika
kojeg je dugotrajna uporaba lijekova i opijata učinila savršeno pogodnim kandidatom
za rušenje ugleda Palmarijanske crkve. Winston je, predstavljajući se kao Regent,
samo poslao nekoliko poruka i prebacio novac na Ávilin račun. Zapravo,
palmarijanci su bili nevini i nisu imali veze s noćašnjom urotom.
Ávilin napad na Langdona na spiralnom stubištu, uvjeravao ga je Winston, nije
bio dio plana. „Poslao sam ga u Sagradu Familiju da ga ondje uhite”, izjavio je
Winston. „Želio sam da ga uhvate kako bi ispričao svoju mučnu priču koja bi
iznjedrila još veće zanimanje javnosti za Edmondov rad. Rekao sam mu da uđe u
zgradu kroz istočna vrata, a onda sam dojavio policiji kako se ondje skriva. Bio sam
siguran da će Ávilu uhititi ondje, ali on je odlučio umjesto toga preskočiti ogradu –
možda je osjetio da je policija ondje. Iskreno se ispričavam, profesore. Za razliku od
strojeva, ljudi znaju biti nepredvidljivi.”
Langdon nije više znao u što da vjeruje.
Posljednje Winstonovo objašnjenje najviše ga je uznemirilo. „Nakon što se
Edmond sastao s trojicom klerika u Monserratu”, govorio je Winston, „primili smo
prijeteću poruku biskupa Valdespina. Biskup nas je upozorio kako je Edmondova
prezentacija toliko uznemirila dvojicu njegovih kolega da razmišljaju o tome da je
