Page 435 - Dan Brown - Postanak

se automatski izbriše u jedan sat popodne, dan poslije Kirscheve smrti. Prije
nekoliko minuta, na Langdonovo inzistiranje, doktor Valero mogao je potvrditi kako
je, upravo u to vrijeme, nestao velik dio banaka podataka E-Wavea. Brisanje je
izvedeno „prebrisavanjem”, što je onemogućavalo povrat podataka.

Te vijesti kao da su ublažile Langdonove zebnje, no američki profesor zatražio je
da se odmah sastanu kako bi podrobnije razgovarali o tome. Valero i Langdon
dogovorili su sastanak sutra ujutro u laboratoriju.

U načelu, Valero je shvaćao Langdonov poriv da priču odmah iznese u javnost.
Problem je bio vjerodostojnost.

Nitko neće povjerovati u to.
Svi tragovi Kirscheva programa umjetne inteligencije nestali su, zajedno sa svim
podacima o njegovoj komunikaciji ili naredbama. Još je veći problem bio u tome da
je Kirscheva tvorevina bila toliko naprednija od trenutačne razine tehnologije da je
Valero unaprijed gotovo mogao čuti svoje kolege kako – zbog neznanja, zavisti ili

samoočuvanja – optužuju Langdona da je izmislio cijelu priču.
Također, treba se pripremiti i na negativne reakcije javnosti. Ako bi se pokazalo
da je Langdonova priča istinita, onda bi E-Wave proglasili nekakvim

Frankensteinovim čudovištem. I ubrzo bi mogao uslijediti lov na vještice.
Ili nešto još gore od toga, shvatio je Valero.

U vremenu iznenadnih terorističkih napada, netko bi jednostavno mogao odlučiti
dići kapelu u zrak i proglasiti se spasiteljem čovječanstva.

Valero je očito imao o čemu razmišljati prije sastanka s Langdonom. No sad je
morao održati obećanje.
Barem dok ne dobijemo neke odgovore.

Osjećajući neobičnu melankoliju, Valero si je dopustio posljednji put pogledati
čudesni dvokatni kompjutor. Slušao je njegovo tiho disanje dok su se rashlađivali
milijuni njegovih stanica.

Kad se probio do sobe sa serverima kako bi potpuno isključio sustav, obuzeo ga
je neočekivan poriv – kakav nije osjetio u šezdeset tri godine života.

Poriv da se pomoli.

*

Na vrhu najviše šetnice dvorca Montjuïc, Robert Langdon stajao je sam i gledao
preko strme litice na daleku luku ispod sebe. Vjetar se podigao, a on se osjećao
pomalo izbačen iz ravnoteže – i sada ju je ponovno pokušao uspostaviti.