Page 33 - Boris Mouravieff – Gnoza

vlastite volje, sposobnost djelovanja, i vladanje prikladno biću koje je u skladu sa
sobom.
Objektivno razmatranje činjenica bi bilo dovoljno da dokaže lažnost ovih
pretvaranja. Promotrimo, na primjer, način na koji se obvezujemo na obećanja.
Jasno je da ona nisu uvijek održana. Ako su ispoštovana, to je često po cijenu
borbe sa samima sobom.
U stvarnosti, mi ne djelujemo na razini svijesti koja odgovara istinskom
'Ja', nego na razini budne svijesti, koja je 'Ja' od Ličnosti. Identificiramo se s ovim
'Ja', bez obzira koje stajalište predstavlja. Njegova nestabilnost tako oblikuje naše
stavove. U danom trenutku, malo 'ja' ili grupa malih 'ja' od kojih je sačinjena
Ličnost odlučuju o nečemu, i djeluju. Onda ono napravi mjesto za drugo malo
'ja', ili za drugu grupu malih 'ja', koje ne odobrava poduzeto djelovanje i njegovu
posljedicu. Promjene uzrokovane dolaskom na scenu različitih kombinacija
unutar Ličnosti ponekad mogu biti tako radikalne - posebno ako smo djelovali
pod utjecajem određene strasti, nasilnog osjećaja, ili na temelju pogrešne
kalkulacije - da nam se čini kao da je stranac djelovao na našem mjestu. Ne
prepoznajemo sebe u većini ovakvih odluka, zbog kojih gorko žalimo.

(5)

Prema tome postoji znatna pukotina između onoga što si čovjek
velikodušno pripisuje, a to su kvalitete istinskog 'Ja', i onog što je zapravo
njegovo. Još uvijek je dostizanje svijesti koja odgovara ovom istinskom 'Ja' u polju
mogućnosti, nade, kao što je rekao Apostol Pavao. A prije nego što ono za što se
čovjek pretvara da već posjeduje može postati njegovo, čovjek mora ostvariti
veliku količinu svjesnog rada na sebi.

(6)

Dokle god čovjek ostaje siguran u sebe, unatoč svim dokazima, to je više
i dalje zadovoljan sobom, to više nastavlja živjeti u apsurdu i nedosljednosti,
držeći svoje želje i iluzije za stvarnost. On mora proći kroz ozbiljnu propast i
moralni kolaps, koje oboje mora zapaziti i prihvatiti bez nastojanja da ih prikrije.
Tek tada počinjemo istraživati, i tek tada pronalazimo povod za rad na sebi, i tek
tad stječemo snagu potrebnu da to činimo. Ovo je istina za cijeli svijet. Postoji
samo jedna iznimka: oni pravedni, za koje je ovakav rad radost; pošto su
pravedni, za njih nije potrebno da prođu takvu propast. Ali tko je među nama
pravedan? Tko je, uopće, dobre vjere?
Na ovaj ili onaj način mi smo svi pokvareni. Iako nam svakodnevno
iskustvo pokazuje suprotno, čovjek o sebi misli da je biće od nekakvog značaja.
Ovo mišljenje je posljedica pomanjkanja naše prosudbe. Zapravo, svi mi smo u
istom čamcu. Iako su one drugačije, za svakog od nas algebarska suma naših

31 |