Page 160 - Boris Mouravieff – Gnoza

ostaje uvijek prisutna. Mi živimo u umjetnom, iluzornom svijetu. Zanimljivo je u
ovom kontekstu citirati riječi budističkog monaha. Na pitanje: 'Kako ti
objašnjavaš kreiranje svijeta?', odgovorio je: 'Svijet se kreira nanovo za svaku
novorođenu osobu.' Ovo je točno. Moć iluzije koja nas veže lancem vrši svoje
djelovanje individualno nad svakim od nas, kao i kolektivno. Svaki um je
falsificiran na način koji je njemu jedinstven. Što može biti ishod takve situacije?
Ako se tiho držimo svog mjesta, ljudske karijere nam se otvaraju… samo dok
ostajemo daleko od praznine. Možemo imati sretan ili nesretan život; obiteljski
život; život ljubavi; možemo otkrivati, putovati, pisati. Onda dolazi kraj.
Naše rasuđivanje počinje biti realističnije ako je naša pažnja
koncentrirana na taj kraj. Svašta nam se može dogoditi u životu; ili ništa. Naše
težnje mogu biti ispunjene ili neispunjene, ali postoji siguran kraj, koji je smrt. U
našem proučavanju moramo krenuti od ove činjenice.
Sljedeće pitanje se postavlja od kad postoji čovječanstvo: je li Smrt
potpuno neizbježna? Zar ne postoji nikakva alternativa? Možemo li prihvatiti da
smo se rodili, vježbali i učili samo i jednostavno da bi bili uništeni? Može li naše
srce i glava prihvatiti ovakvu sudbinu bez gađenja?
Činjenica je da mi o tome ne razmišljamo, ili to činimo jako rijetko, na
veliko zadovoljstvo ove sile iluzije, znane u Tradiciji kao Đavo. Pa ipak, čovjek je
danas svjesniji uzaludnosti stvari ovog svijeta, posebno nakon događaja u ovom
stoljeću: svjetskih ratova, revolucija, građanskih ratova, hladnih ratova, političkih
i socijalnih napetosti, dezintegracije carstava i munjevitog rasta populacije.
Kasnije ćemo se vratiti na sve ove događaje, jer je njihov uzrok kozmičke prirode.
Kako smo suočeni s ovim prizorom, u nama se javlja osjećaj apsurda. Umjesto da
nas osigura, strmoglavi napredak tehnologije nadahnjuje strah i nesigurnost koja
potkopava dotad nepokolebljivu silu Iluzije. Počinjemo doživljavati porast
interesa za problematiku smrti, koja je još jučer bila skrivena iza scene budne
svijesti.

(2)

Već smo citirali tekst Sv. Pavla koji je rekao: 'Evo otajstvo vam kazujem:
svi doduše nećemo umrijeti, ali svi ćemo se izmijeniti.' 134
Komentirajmo ovo ponovno, iz drugačijeg ugla.
Na što se misli sa: '… svi ćemo se izmijeniti' ?
Prije ili kasnije, svatko od nas će napustiti svoje fizičko tijelo, i svi ćemo u
stvari biti izmijenjeni.
Zatim, što se misli sa: 'Nećemo svi umrijeti'? Za vanjskog čovjeka,
uništavanje fizičkog tijela, koje služi kao maternica za njegov astralni fetus koji je

134
I Korinćanima 15: 51.

158 |