Page 159 - Boris Mouravieff – Gnoza

ne uspije u 'smirivanju' čovjeka direktnim djelovanjem na njega, ona ga pokušava
dosegnuti indirektno kroz ljude iz njegovog domaćinstva, bilo kroz osjećaje koje
oni u njemu izazivaju ili kroz hladnoću i prezir koje mu otvoreno pokazuju.
Klasičan primjer ovog indirektnog djelovanja je zavođenje Adama od Eve,
njegovog alter ega, nakon što je i ona sama bila zavedena od Zmije pomoću
ploda sa Stabla znanja Dobra i Zla. Ovaj je mit pun značenja. Za početak, zašto
Zmija, najlukavija od svih zvijeri 133 ? Zmija personificira Iluziju, točnije moć iluzije
usađenu u ljudski organizam, i snagu koja joj je na raspolaganju. Trebamo
primijetiti da je ova moć, kao što donosi opasnost, iznjedrila i pozitivne rezultate,
vrijednu kreativnu imaginaciju.
Sama sila iluzije se može savladati i usmjeriti cjelovito u konstruktivnom
smjeru; ali se ovaj preokret njenog učinka ne može postići osim po cijenu rada
provođenog, s upornošću, prema i na ezoteričnom Putu. U vanjskom čovjeku,
ova moć vodi negativnim posljedicama kao rezultat niza iluzija koje proizvodi.
U Tradiciji, ovu silu zovemo mala zmija. Razlog za ovo ime je taj što kad
je probudimo i usmjerimo u konstruktivnom smjeru, njeno djelovanje u
organizmu stvara dojam valnog pokreta. To je razlog za izbor zmije kao
personifikacije u mitu o padu Adama. Plod Stabla znanja Dobra i Zla je znanje
dostupno intelektualnoj sposobnosti: čisti i praktični razum (ratio), koji ne može
transcendirati granice oblasti 'A' utjecaja. Na kraju, kad se iscrpno analizira,
otkriva se da je to iluzorno. To je u stvari ništa više nego znanje elemenata
pojavnog svijeta, to jest, 'A' elemenata, čija je algebarska suma, u svom zbiru,
jednaka nuli: ponavljajući show čarobne svjetiljke.
Lukava Zmija je prišla Evi hipnotiziravši je svjetlucavom igrom svjetiljke.
Zamijenivši nestvarno za stvarno, Eva je nagnala Adama na svoj pad. Otad je ovaj
manevar zavođenja, obogaćen brojnim varijacijama, postao uobičajen u ljudskim
odnosima.
Samo dolaskom na ezoterični Put čovjek može plivati protiv toka da bi
otkupio ovaj iskonski grijeh; ovu grešku našeg zajedničkog pretka, grešku koju
ponavljamo svakog trenutka. Sve dok sila iluzije nije savladana, ona svakog od
nas drži na svome mjestu, obvezujući nas najčešće da zamijenimo lažno za
istinsko. Uronjen u nestvarno, umjesto napredovanja, čovjek zabilježava vrijeme;
jedan korak naprijed i dva koraka natrag; dva koraka naprijed i jedan korak
natrag, i tako dalje. Iscrpljivanje koje vodi u smrt.
U ovom lažnom životu, u kojem vlada Iluzija, ali ipak punom 'B' utjecaja,
moramo potvrđivati naše vrijednosti gotovo svaki dan jer ne smijemo pasti u
drugu zamku. Obično pristajemo prepoznati postojanje opasnosti Iluzije, ali
radije teoretski; najčešće, vidimo njeno djelovanje na one oko nas, ali ne i u
nama samima. Mi nastavljamo živjeti iz dana u dan na stari način, tako da moć
koju poznajemo kao Đavo i dalje slavi pobjedu. Koje god da joj ime damo, ona

133 Knjiga Postanka 3: 1 - 7.

157 |