Page 133 - Boris Mouravieff – Gnoza

postojanja koje je prilično različito, objektivno - i koje si vanjski čovjek može
predočiti samo na maglovit i nejasan način.
Dokle god naša priroda ostaje subjektivna i prema tome relativna, mi
samo indirektno, uz pomoć načela Relativnosti, možemo proučavati Vrijeme.

(3)

Naša percepcija vremena varira. Ovo je istina na dva načina: ona varira
od jedne do druge osobe i, za svaku osobu, ona varira s njenim fizičkim i
mentalnim stanjem. Utjecaj dobi, zdravlja i emocionalnog stanja dobro je znan.
Pored ovih općih primjera, postoje posebni slučajevi gdje je nestanak vremena
potpun: na primjer, tijekom spavanja bez snova, kratkog gubitka svijesti, ili pod
općom anestezijom. Gubitak pojma o vremenu u takvim slučajevima je uslijed
fizioloških uzroka. Ali također se može napraviti da vrijeme nestane putem
namjere, svjesnog napora, posebno napora koncentracije. Prakticiranjem
posljednjeg marljivo, mi promatramo ovu pojavu već od prvih vježbi. Kako
pojačavamo svoju koncentraciju sve više i više, percipiramo vrijeme sve manje i
manje. Ako, putem metodičnog i održavanog napora, uspijemo otkloniti sve iz
polja našeg promatranja osim fizičkog ili moralnog objekta na koji se
koncentriramo, te ako smo, dodatno, sposobni držati ovu fiksiranu pažnju na
jednoj točki - što rađa kontemplaciju - vrijeme potpuno nestaje. Obrnuto, što je
više čovjekova pažnja raspršena, to se više vrijeme oteže za njega.
Ova pojava je objektivna po sebi. To je zakon. Razlog njegovog
postojanja - kao i mehanizam po kojem djeluje - bit će kasnije objašnjen, u
Doktrini o Sadašnjosti.
Zanimljivo je istaći još jedan fenomen: našu sposobnost modificiranja
stope naše vlastite percepcije vremena. Ovo se događa mnogo puta svakog
dana. Mi tome ne pridajemo pažnju, zato što se ovaj fenomen pojavljuje
mehanički u malom razmjeru. Ali on se također može proizvesti namjerno u
mnogo većem razmjeru.
Teniski prvak rekao nam je da kad je vraćao posebno tešku lopticu
tijekom meča, odjednom je vidio da ona prema njemu ide usporeno. Tako sporo
da je on imao neograničeno vrijeme da procijeni situaciju, donese ispravnu
odluku, te konačno vrati lopticu majstorskim šutom koji je izniknuo divljenje
stručnjaka.
Slučajevi u kojima je vrijeme prošireno rezultat su znatnog ubrzanja u
vibraciji centara, posebice motoričkog centra, koji upravlja našom percepcijom
pojava i vanjskog svijeta i unutrašnjeg svijeta.
Općenito, što se više poveća stopa percepcije pojedinca, to će
promatrana kretnja izgledati usporenije. Obrnuto, što je slabija percepcija, to će
mu kretnja ili protjecanje vremena izgledati brže.

131 |