Page 132 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 132

POGLAVLJE XIII


                                                  (1)

                      Sjetit ćemo se da je Vrijeme drugo veliko načelo u Stvaranju i Ispoljenju
               Svemira. Svemir - sa svime što sadržava - postoji u Vremenu kao i u Prostoru.
               Njime vladaju dva temeljna zakona, Zakon broja Tri i Zakona broja Sedam, čija
               svrha je ograditi destruktivno djelovanje Vremena unutar velikih ili malih ciklusa,
               te tako omogućiti kreaciji da potraje.
                      Naš  pojam  vremena  je  nerazdvojan  od  onog  kretanja.  Postavljeno  na
               drugačiji način, mi konceptualiziramo vrijeme u pogledu kretanja, koje je u svom
               povratku  podređeno  Zakonu  broja  Sedam.  Pokušajmo  sad  prodrijeti  u  pravu
               prirodu  Vremena,  koliko  je  to  za  nas  moguće.  Činjenica  da  smo  mi  -  sa  svim
               našim koncepcijama - uronjeni u Vrijeme, čini ovo istraživanje teškim, i očigledno
               ograničava njegov obujam.
                      Proučavanje  Vremena  dovodi  nas  nasuprot  načelu  Relativnosti.  Ovo
               načelo  obuhvaća  sve  manifestacije  fenomena  Vremena  i  čini  da  one  izgledaju
               kao show Čarobne Svjetiljke promjenjivih oblika u neprekidnoj fluktuaciji. Sve što
               postoji postoji u Vremenu, sve do dana kad će odjeknuti Sedma Truba da najavi
               kako  je  djelo  koje  je  Apsolut  poduzeo  ostvareno.  Tad  će  Kraljevstvo  Svijeta
               postati ono Boga i Njegovog Krista, Alfe i Omege manifestacije.
                      U viziji Sv. Ivana na otoku Patmosu, anđeo se zakleo da 'neće više biti
               Vremena.' 108

                                                  (2)

                      U proučavanju Vremena, nikad ne smijemo izgubiti iz vida subjektivnost
               naših zapažanja. Mi ne možemo doseći objektivno osim kroz medij subjektivnog.
               Ovo je temeljni razlog ezoteričnih učenja: ona omogućuju vanjskom čovjeku da
               da objektivnu valjanost svom subjektivnom načinu mišljenja. On to može postići
               tehnikom analognom onoj koju primjenjujemo na precizne instrumente: prije no
               što  ih  stavimo  u  rad,  odredimo  za  svaki  pogrešku  čitanja.  Uzimajući  ovu
               'subjektivnost' instrumenata u obzir na ovaj način, mi dobivamo točna čitanja od
               njih,  unatoč  njihovim  nedostacima.  Da  bismo  promatrali  pojave  našeg
               unutrašnjeg svijeta i one vanjskog svijeta s preciznošću, moramo prvo prepoznati
               i odrediti pogrešku čitanja našeg mentalnog instrumenta za promatranje, jednog
               od glavnih alata Ličnosti. Svo ezoterično učenje orijentirano je prema ovom cilju,
               koji  se  dostiže  drugim  Rođenjem  -  kad  čovjek  zadobiva  novi  oblik  svijesti  i



               108  Otkrivenje 10: 6; 11: 15.

                                                 130 |
   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137