Page 59 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 59

Postao je član kabineta i odmah nakon što je došao k meni, rekao
       mi je: "Imao si pravo, onog dana kad sam postao član kabineta,
       moj mi je um rekao: 'Prošao si dalek put. Sada više nije daleko
       dan kad ćeš postati premijer u zemlji. Samo još nekoliko koraka i
       postat ćeš premijer.' Ali sada sam tako napet, zabrinut, ne mogu
       spavati niti se mogu nečemu radovati. O politici mislim i onda
       dok jedem. Dok ljubim svoju suprugu, mislim kako ću postati
       premijer. Sve se izmiješalo. Pomozi mi da nađem mir uma."
       Rekao sam mu: "Najprije postaneš premijer, a tada će tvoj um
       reći: 'Sada postani predsjednik države!' Ako i dalje budeš slušao
       um, nećeš moći nikako pronaći mir. Želiš li mir, prestani slušati
       um. I ostavi sve ono što si postigao slušajući  um. Kao siromašan
       čovjek bio si tako sretan i veseo. Nisi imao ništa, ali imao si
       prekrasan   život.   Ne  kažem   da  odbaciš  svoj  novac.   Samo  ne
       dopusti da um dominira tobom. Tada ćeš uživati mir gdjegod se
       budeš nalazio."
       Ako um dominira vama, čak ćete i u raju reći: "To je raj? Mora
       postojati još nešto!" Sve kuće izgledaju tako staro, otrcano i
       iskorišteno jer su ovdje već cijelu vječnost. Svi ljudi izgledaju
       tako tužno i ozbiljno, i oni su ovdje već cijelu vječnost. Tako se
       mnogo prašine skupilo na njima da ovdje nemaju više što raditi,
       izgubili su svoj identitet.
       Postigli su raj, ali su izgubili svoju ljudskost i ne mogu se smijati.
       U raju je smijeh zabranjen, zar to niste znali? Ni jedan sveti tekst
       na   svijetu,   ni   jedna   religija   ne   kaže   da   je   humor   religiozna
       osobina - osim mene. Nitko nema volje dopustiti da humor uđe u
       religioznost. Možete li shvatiti što  rade oni mrtvi sveci, suhi kao
       kost? Oni ne mogu voljeti, ne mogu igrati karata, ne mogu igrati
       čak ni nogomet. Ne mogu gledati televizijski program  - televizija
       je tako bezbožna. Oni ne mogu popiti ni šalicu čaja, ne mogu
       uživati   u   pauzi   za   kavu,   ne   mogu   obavljati   nikakav   drugi
       posao...Njihovi dani i noći su prazni. Mora da čeznu vratiti se na
       zemlju. Ovdje su ih bar štovali kao svece. Ondje ih nitko ne cijeni
       jer su svi sveci.
       Ali nitko se ne može vratiti iz raja. Raj ima ulaz, ali nema izlaz. I
       zato, prije nego što uđete u raj, dva puta promislite  -ovo će biti
       zadnje što ću učiniti, zatim sam izgubljen. Raj ulazi gotovo u vaš
                                      58
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64