Page 57 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 57

Dajte umu da se odmori, odmor mu je potreban. A to je tako
       jednostavno: postanite samo njegov svjedok. I on će vam pružiti
       oboje. Polako, polako, um počinje učiti da bude šutljiv. A kad
       jednom sazna da šutnjom postaje snažan, tada njegove riječi nisu
       samo riječi! One imaju vrijednost, bogatstvo i kvalitetu koju nisu
       imale nikad prije  - tako da ciljaju direktno, poput strijela. One
       zaobilaze barijere logike i stižu u samo središte srca. Tu je um
       dobar sluga goleme snage, u rukama tišine. Tada je postojanje
       gospodar, a gospodar može sigurno koristiti um kadgod mu je to
       potrebno i može ga ugasiti kad mu  nije potreban. (17)
                                        Iznad psihologije, Poglavlje 25

       Um uvijek traži više, on je prosjak
        Ispričat ću vam jednu staru poredbu...
       Neki jе  prosjak pokucao na vrata kraljevske palače.  Kralj je
       slučajno upravo izlazio na svoju jutarnju šetnju u   vrtove, zato je
       sam otvorio vrata. Prosjak je rekao: "Čini se da je danas tvoj
       sretan dan." Kralj je upitao: "Moj ili tvoj?"
       Prosjak je odgovorio: "To će se odlučiti na kraju dana. ja sam
       prosjak i molim samo jednu stvar. Imam ovu posudu za milodare.
       Možeš li je napuniti   - bilo čime želiš." Prosjak je izgledao
       pomalo čudno. Oči su mu bile tajanstvene, njegov govor nije
       sličio govoru prosjaka, već govoru vladara. Cijela njegova aura
       zračila je silnim autoritetom.
       Kralj je naredio svom premijeru da prosjakovu posudu napuni
       zlatnim novčićima kako bi prosjak zapamtio da je pokucao na
       kraljeva vrata i zato mora biti sretan. Prosjak se nasmijao. A kralj
       je upitao: "Što se dogodilo?" "Do večeri sve će biti odlučeno."
       Prosjakovo ponašanje je bilo vrlo čudno, ali u isti mah i neobično
       privlačno. Bio je lijep čovjek.
       A tada su počele nevolje. Kad je premijer donio vreću zlatnih
       novčića da napuni prosjakovu posudu, oni su svi nestali i posuda
       je ostala prazna. Još više novčića, još više...Svi novčići koji su
       bili u trezoru bili su doneseni, ali svi su nestali. Okupio se cijeli
       grad i vijest se proširila poput divljeg plamena.
       Kralj   je   rekao:   "Bilo   što   se   dogodi,   donesite   sve   dijamante,
       rubine, smaragde, ali napunite već jednom prosjakovu posudu."
                                      56
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62