Page 668 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 668

puta tri, koji sačinjavaju sam Tetraktis.


  Odustajem od navođenja svih geometrijskih likova koji se mogu naći u njemu, ali jedan nikako ne sme
  proći nezapažen. Heksagon O sam po sebi, nejasno nam prikazuje kocku koja se ne vidi na prvi pogled, i
  zato je on pravi simbol te vere u nevidljivim stvarima (N. Z, Jevrejima; Gl. 11:1) koja je najvažnija za
  spasenje. Prvi, savršeno čvrst, podseća nas na kubni kamen mukotrpnog rada i na onaj koji je sačuvao
  Enok i koji nas uči pravdi, tačnosti i postojanosti.


  Beskonačno deljenje trougla poučava o beskonačnosti Univerzuma, vremena i prostora i o Božanstvu, kao
  i linije koje, razilazeći se iz zajedničkog centra, stalno uvećavaju svoju razdaljinu jedna od druge kada se
  produžuju do beskonačnosti. Kao što one mogu biti beskonačne po broju, tako su i atributi Božanstva
  beskonačni; i kako one proizilaze iz jednog centra i projektovane su u prostoru, tako je i ceo Univerzum
  emanirao iz Boga.


  Zapamti takođe, moj Brate, da imaš i druge dužnosti koje moraš da obavljaš, pored ove Sudijske. Ti
  moraš pažljivo da istražuješ i proučavaš rad potčinjenih Tela u Masoneriji. Ti moraš da pratiš da se broj
  primalaca  viših  Stepena  nepotrebno  ne  uvećava;  da  nepodobne  ličnosti  budu  pažljivo  isključene  iz
  članstva,  i  da  u  njihovom  unutrašnjem  životu  i  razgovorima,  Masoni  nose  potvrdu  izuzetnosti
  naše doktrine i neizmernu vrednost same institucije. Ti moraš da ispitaš, takođe, svoje srce i ponašanje
  i da pažljivo paziš na sebe, da ne skreneš van linije pravca. Ako poseduješ zlovolju i ljubomoru, ako si

  preterano neosetljiv na tolerantnost i trpeljivost, i grub prema ljubaznom ponašanju, ako otvaraš široko
  svoje  srce  nekom,  i  zatvaraš  vrata  srca  prema  drugima,  vreme  ti  je  da  središ  svoj  vlastiti  hram  ili  u
  suprotnom, uzaludno nosiš ime i oznake Masona, jer još nisi odeven Masonskom prirodom.


  Svuda u svetu postoji prirodni zakon, to jest, stalan oblik delovanja koji se čini da pripada pri-rodi stvari
  i  uređenju  Univerzuma.  Ova  činjenica  je  univerzalna.  U  različitim  oblastima,  taj  oblik  delovanja
  nazivamo  drugačijim  imenima,  kao  zakon  Materije,  zakon  Svesti,  zakon  Morala  i  slič-no.  Pod  njim
  podrazumevamo  određeni  oblik  delovanja  koji  pripada  materijalnim,  mentalnim  ili  moralnim  silama,
  oblik s kojim one obično deluju i u kojima je njihov ideal - da uvek tako deluju. Idealne zakone materije
  znamo  samo  iz  činjenice  da  su  oni  uvek  važeči.  Za  nas,  stvarna  poslušnost  je  jedini  dokaz  idealnog
  pravila; jer, u odnosu na ponašanje materijalnog sveta, ideal i stvarno su isto.


  Zakone materije razumemo posmatranjem i iskustveno. Pre iskustva o činjenici, nijedan čovek ne može da
  predvidi da će telo koje pada prema zemlji, uvek padati šesnaest stopa u prvoj sekundi, dvaput toliko u
  narednoj, četiri puta u trećoj i šesnaest puta u četvrtoj. Ni jedan način akcije u našoj svesti, ne očekuje
  ovakvo pravilo akcije u spoljnom svetu. Isto važi i za sve zakone materije. Idealan zakon je poznat, jer je
  on  činjenica.  Zakon  je  čvrst.  On  mora  biti  ispoštovan,  bez  oklevanja.  Ni  u  zakonima  kristalizacije,
  zakonima proporcije u hemijskim kombinacijama, niti u bilo kojem dru-gom zakonu Prirode, ne postoje
  prostori za odstupanje ili neposlušnost. Samo prvobitna volja Boga deluje u materijalnom svetu i nema
  sekundarne konačne volje.


  Nema  izuzetaka  u  velikom  opštem  zakonu  Privlačenja  ili  kohezije,  koji  vezuje  atom  za  atom  u  telu
  Točkare  vidljive samo uz pomoć mikroskopa. Krug po krug, sistem po sistem, stvara se jedin-stvo sveta
           1
  stvari i objedinjava se ovaj svet sistema, u Univerzumu. Na početku, čini se da su postojali izuzeci u
  ovom zakonu odbijanja elektriciteta, kao i u rastu i dekompoziciji; ali vremenom, utvrđeno je da su svi
  ovi bili posebni slučajevi jednog velikog zakona privlačenja, koji deluje na različite načine.


  Različitost  efekata  tog  zakona,  na  početku,  iznenađuje  čula;  ali  na  kraju,  jedinstvo  uzroka  zapanjuje
   663   664   665   666   667   668   669   670   671   672   673