Page 68 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

desetljeća vodila se oštra bitka između zajedničkih i oprečnih ciljeva
Britanije i Sjedinjenih Država. U tom je sukobu posijano sjeme Drugog
svjetskog rata.
Ulozi su bili ogromni. Hoće li Sjedinjene Države izbiti na površinu kao
vodeća svjetska politička velesila zahvaljujući svom ekonomskom statusu?
Ili će, nakon Versaillesa, ostati koristan ali vidno mladi partner u anglo-
američkom kondominiju pod prevlasti Britanije? Drugim riječima, hoće li
nakon Versaillesa London i dalje biti sjedištem novoga svjetskoga carstva
ili će to postati Washington? Godine 1920. odgovor na to pitanje još nije
bio jasan.
Poruka koju je 1921. godine britanski ambasador u Washingtonu
poslao londonskom Ministarstvu vanjskih poslova, pokazuje jačinu te
anglo-američke borbe za prevlast: “Glavna je ambicija ove realistične
škole američkih političara priskrbiti Americi položaj vodeće države svijeta
i vodeći položaj među zemljama engleskoga govornoga područja. Da bi
to postigli, nakanili su sagraditi najjaču ratnu mornaricu i trgovačku
mornaricu. Također su nakanili spriječiti povrat naših dugova putem
izvoza naše robe u Ameriku i čekaju priliku da nas tretiraju kao vazalnu
državu sve dok ne vratimo svoje dugove”1
Od 1870-ih godina Sjedinjene Države su bile najvažnije britansko
inozemno investicijsko tržište, putem izgradnje željeznica i drugih
investicija, preko odnosa koje je Britanija izgradila s odabranim njujorškim
bankarskim kućama. Sukladno tome, u oktobru 1914., britansko
Ministarstvo rata odaslalo je posebnog predstavnika u neutralnu Ameriku
da dogovori kupnju ratnog materijala i drugih vitalnih proizvoda za, kako
se tada činilo, relativno kratak rat.
U januaru 1915., četiri mjeseca nakon početka Velikoga rata, britanska
je Vlada imenovala jednu privatnu njujorsku bankarsku kuću, J. P. Morgan
& Co., svojim ekskluzivnim zastupnikom za kupnju svega potrebnog
ratnog materijala u neutralnim Sjedinjenim Državama. Morgan je također
imenovan za ekskluzivnog zastupnika Britanije za sve novčane ratne kredite
koje je Britanija uzimala od američkih banaka. Ubrzo je Britanija zauzvrat
postala i jamcem za kupnju ukupnog ratnog materijala za sve kredite
Francuske, Italije i Rusije, za potrebe rata protiv njemačko-austrijskih sila
u Europi. Bila je to divovska piramida kredita, na čijem je vrhu sjedila
utjecajna američka kuća Morgan. Nikada se ranije u historiji jedna jedina
bankarska kuća nije kockala na tako velike i globalno riskantne uloge.

68