Page 67 - William Engdahl - Stoljeće Rata

PETO POGLAVLJE

Zajednički i oprečni ciljevi:
Anglo-američka borba
za hegemoniju nad naftom

Morgan financira britanski rat

Britansko je carstvo izišlo iz pregovora s Versajske konferencije 1919.
kao vodeća supersila svijeta, u svakom vidljivom pogledu. Međutim, jedna
mala pojedinost, koja je tokom vođenja rata od 1914.-1918. bila gurnuta u
pozadinu, bila je ta da je Britanija postigla pobjedu posuđenim novcem.
Američki su štedni ulozi, koji su dosezali milijarde dolara, u organizaciji
Morganove kompanije s Wall Streeta, J. P. Morgan & Co., odigrali
odlučujuću ulogu u britanskoj pobjedi. U vrijeme Versajske mirovne
konferencije, 1919., Engleska je bila dužna Sjedinjenim Državama 4,7
milijardi dolara ratnoga duga, domaće joj je gospodarstvo bilo u dubokoj
poslijeratnoj krizi, industrija u raspadu, a inflacija je podigla cijene na
domaćem tržištu za 300% tokom četiriju ratnih godina. Britanski se
nacionalni dug povećao više od devet puta, za oko 924%, od 1913.
do svršetka rata 1918., i dosegao u to vrijeme ogromnu brojku od 7,4
milijarde funti.
Britansko Carstvo je izišlo kao pobjednik na versajskim pregovorima,
a Sjedinjene Države, ili u najmanju ruku neki moćni međunarodni
bankarski i industrijski krugovi, pojavili su se s jasnim ciljem da su oni,
a ne više Britanija, najmoćnija svjetska gospodarska sila svijeta početkom
1920-ih godina. Sljedećih se nekoliko godina vodila oštra i skoro krvava
bitka za premoć između britanskih i američkih interesa u svijetu, radi
rješavanja toga pitanja.
Početkom 1920-ih godina sva tri stupa engleske imperijalne moći:
kontrola nad svjetskim pomorskim putovima, kontrola nad svjetskim
bankarstvom i financijama i kontrola nad strateškim sirovinama, bila je
ugrožena novonastalim američkim “internacionalističkim” ustrojem. Kako
ju je godinama obučavao London, ta je američka “anglofilska” skupina
odlučila da više neće biti poslušni učenici Londona. Tjekom sljedećega

67