Page 19 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 19
Uništena iračka riznica sjemena
Irak je povijesno dio Mezopotamije, zvane kolijevkom civi
lizacije, gdje su plodne doline između rijeka Eufrata i Tigrisa
stvorile idealne uvjete za poljoprivredu. Poljoprivrednici su u
Iraku postojali od prije 8.000 godina prije Krista i razvili su
bogatstvo sjemenskih sorta za gotovo svaku vrstu pšenice koja
danas na svijetu postoji. To su postigli tako što su dio ljetine
ostavljali za sljedeću sjetvu i novim sjetvama razvijali nove pri
rodno otporne sorte.
Irak je godinama čuvao uzorke sjemena tih dragocjenih pri
rodnih sorta u državnoj sjemenskoj banci, smještenoj u Abu
Hraibu, gradu koji je 2004. godine došao na zao glas kao ame
rički zatvor - mučilište iračkih zatočenika. Nakon američke
okupacije Iraka i višekratnih bombardiranja toga grada, povije
sna i neprocjenjivo vrijedna banka sjemena iz Abu Hraiba je
nestala, kao još jedna žrtva rata u Iraku.
No, bivše iračko Ministarstvo poljoprivrede poduzelo je mjere
predostrožnosti i osnovalo neku vrstu pričuvnog skladišta sje
mena u susjednoj Siriji, u organizaciji poznatoj po skraćenici
CGIAR, gdje je još uvijek pohranjeno sjeme većine najvažnijih
pšeničnih sorta. Čak i uz rušenje sjemenske banke u Abu Hrai
bu, ta je sirijska sjemenska banka mogla lako osigurati sjeme
za iračku sjetvu da je Privremena koalicijska uprava tu pomoć
zatražila. Ali nije. Bremerovi savjetnici imali su potpuno drukčiji
plan za budućnost iračke proizvodnje hrane.
Iračkoj je poljoprivredi namijenjena "modernizacija", indu
strijalizacija i otklon od tradicionalnog obiteljskog raznorod
nog poljodjelstva - njezino pretvaranje u agrobiznis američko
ga tipa, koji će proizvoditi za "svjetsko tržište". Sigurnost prehra
ne gladnih Iračana u tome je planu potpuno sporedno pitanje.
Ako neka velika multinacionalna kompanija razvije neku
sortu otpornu na nekog iračkog nametnika i ako neki irački
poljoprivrednik posije neku drugu sortu jednako otpornu na
22