Page 15 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 15
spomenuti niz od 100 dekreta, tj. zakona kojima su stranim
multinacionalnim korporacijama dane sve ovlasti nad iračkim
gospodarstvom.
Dekretom broj 37 porez poduzeća, koji je do tada iznosio
oko 40%, smanjen je na 15% za sve gospodarstvene grane. Tako
država, bez prihoda od poreza, neće ni u čemu moći imati značaj
nu ulogu. Dekretom broj 39 stranim je kompanijama omoguće
no stjecanje 100-postotnog vlasništva nad svime osim nad si
rovinama. Time im je osigurano neograničeno poslovanje u
cijeloj zemlji, bez obveze ulaganja dobiti u Iraku i bez obveze
plaćanja poreza. Jasno je da ti dekreti nisu pisani radi dobrobiti
iračkoga naroda ni iračkoga gospodarstva.
Po Dekretu broj 39 strane kompanije mogu sklapati ugovo
re na rok od četrdeset godina. Dekretom broj 40 omogućeno je
poslovanje stranim bankama pod jednako povoljnim uvjetima.
Kao što i priliči takvom stranom preuzimanju gospodarstva,
jedini zakoni koji su ostavljeni netaknutima jesu zakoni Sada-
ma Huseina kojima je ograničeno djelovanje radničkih sindika
ta i kolektivnih dogovora.
Irak se preko noći iz najizoliranije zemlje na svijetu pretvo
rio u, na papiru, zemlju s najslobodnijim i najotvorenijim trži
štem na svijetu. Nakon što su iračko gospodarstvo i bankarstvo
opustošeni ratom i ekonomskim embargom, koji su Iraku na
metnule Sjedinjene Američke Države i koji je trajao više od
deset godina, u toj nametnutoj privatizaciji Iračani nisu imali
sredstava kupiti svoja državna poduzeća. Tako su strane multi
nacionalne kompanije bile jedini akteri koji su se mogli okori
stiti Bremerovim velebnim planom gospodarskoga oporavka te
zemlje.
Novi sustav zakona nametnut je Iraku kao okupiranoj i opu
stošenoj zemlji, koja nije imala mogućnosti prigovora, osim
vojne sabotaže i gerilskog ratovanja protiv okupatora. Taj su
stav zakona nametnula je okupacijska vlast Vlade Sjedinjenih
Američkih Država, takozvana Privremena koalicijska uprava,
18