Page 443 - Pyotr Ouspenskii - U potrazi za čudesnim
P. 443

— Ništa naročito; da kad sam jednom odlučio da idem da
    to treba i da učinim. —  Z. je otišao.  Nisam to mogao da shva­
    tim. Ja ni psa ne bi pustio u St.Petersburg u to vreme.
        G. je nameravao da provede zimu u Uch Dereu. Živeli smo
    u nekoliko kuća na velikom zemljištu.  Nije bilo nikakvog  'rada'
    u onom smislu kao što je to bilo u Essentuki.  Cepali  smo  drva
    za kamin; skupljali divlje kruške; G. je često išao u Sochi gde je
    jedan od  naših  ljudi  bio u  bolnici,  dobio je  tifus  baš  pred  moj
    dolazak  iz St.Petersburga.
        Neočekivano, G. je odlučio da se preseli. Smatrao je da bi­
    smo ovde mogli lako biti odsečeni od Rusije što se tiče komuni­
    kacije i da bismo mogli ostati bez namirnica.
        G. je otišao sa pola društva i kasnije poslao Dr.S.  po osta­
    le.  Opet smo se sastali u Tuapseu i odatle smo išli na izlete duž
    obale, na sever, gde nije bilo železnice. Za vreme jednog od tih
    putovanja  S. je pronašao neke svoje poznanike  iz  St.Petersbur­
    ga koji  su imali letnjikovac oko  24  milje severno od
    Tuapse.  Prenoćili  smo  kod  njih i  sledećeg jutra je G.  iznajmio
    kuću,  nekih pola  milje dalje.  Tu  se naše malo društvo opet  sa­
    kupilo.  Četvoro je otišlo u Essentuki.
        Dva  meseca  smo  tu  živeli.  Bilo je  to  veoma  interesantno
    vreme. G., Dr.S., i ja smo išli u Tuapse svake nedelje po namir­
    nice i hranu za konje. Ti odlasci će mi uvek ostati u sećanju. Bi­
    li  su  puni  neverovatnih  avantura  i  veoma  interesantnih
    razgovora.  Naša  kuća je  stajala na  mestu sa koga se videlo  mo­
    re tri milje od velikog sela Olghniki.  Nadao sam se da ćemo tu
    živeti  duže  vremena.  Ali u drugoj  polovini decembra čuli su se
    glasovi da se deo kavkaske vojske pomera prema Rusiji,  pešice,
    duž obala Crnog mora.  G. je rekao da ćemo opet u Essentuki,
    da započnemo svež rad. Ja sam otišao prvi. Odneo sam deo naših
    stvari u Pyatigorsk i vratio se nazad. Bilo je moguće proći iako
    je u  Armaviru  bilo  boljševika.
        Boljševici  su  se uopšte  brojčano uvećali na severnom Kav­
    kazu i počela su trvenja između njih i kozaka. U Mineralnim Vo­
    dama, kada smo svi prošli, sve je bilo naizgled mirno iako su se
    već  dogodila  mnoga ubistva osoba koje boljševici nisu voleli.
        G. je iznajmio veliku kuću u Essentuki i poslao cirkularno
    pismo,  12.  februara,  sa mojim potpisom takođe,  svim članovi-
   438   439   440   441   442   443   444   445   446   447   448