Page 3 - Meša Selimović - Tvrđava

posvecena samo jedna glava, prva, koja u pejzaznim slikama izdaleka
podsjeca na novelu Magla i mjesecina, a izrazitim naslovom Dnjestarske
mocvare, ipak se ratnicka tema sa ratnim tragovima proteze cijelim tekstom,
bitno znacajna u postupcima glavne licnosti Ahmeta Sabe, kao i Mula Ibrahima,
Ahmetova druga iz rata, i Sehage Soce, koji je u dalekom svijetu, na sasvim
neobican nacin izgubio sina, cija mu je smrtna uspomena ostala i ljaga i teska
unutarnja ozljeda.

I inace, u tekstu se stalno osjeca prijetnja novih ratova u toj epohi velikih
pomjeranja granica turskog carstva, cime se ta proslost mnogo ne razlikuje od
XX vijeka. U zakljucnoj glavi s naslovam Tvrdjava opet smo usred ratnih
prijetnji i priprema sa svim pratilackim pojavama uskomesanosti, bunta i
nereda. Slika starih ratnika koju je pisac naceo jos i u Dervisu ovdje je jace
naglasena, olicena bajraktarom Muharemom, koji je u poslijehocinskom
vremenu spao na prosjacki stap. Sjecanje na bivse ratne drugove iz hocinskih
suma jedna je od stalnih pratilackih preokupacija Ahmeta Sabe, a njegov
odnos prema Mula Ibrahimu sasvim odredjen uspomenom kako je iz Dnjestra
izvukao tog ratom smrtno uplasenog covjeka.

Ako, dakle, i nema srazmjera izmedu polazne ratne slike i docnijeg
mirnodopskog zivota, pocetna ratna slika bitna je za cio razvoj romana, radnje,
atmosfere, vizije. Rat je stoga uzet kao spoznajna skola "zivotnog
segrtovanja": - Naucio sam mnogo u ratu. Isuvise. - Ne za mir. Rat je surova,
ali postena borba, kao medju zivotinjama. Zivot u miru je surova borba, ali
nepostena, kao medju ljudima. Pricalac ratnih uspomena nije u pocetnoj glavi
jos obiljezen, i tek u daljem tekstu mi doznajemo da je to Ahmet Sabo, koji se
vec na pocetku te svoje ratnicke price baseskijski, hronicarski ispovijeda: "Ono
sto nije zapisano, i ne postoji". To ozivotvorenje rijecju ima, u stvari, Selimovic
je i ovim romanom kao i Dervisem potvrdio svoju romansijersku cistokrvnost,
te ga je moguce uporedjivati i sa T. Wolfeom, i sa Dostojevskim, sa Japancem
Abe Koubou, kako to cini sovjetski kriticar L. Anninskij, koji Selimovicevu
misaonost iz romana dovodi u vezu i sa islamom, ali dodaje: "Citajuci
Selimovica vi sve vrijeme osjecate muslimanstvo, ali vi takodje sve vrijeme
osjecate da je stvarno roman Dervis i smrt siri od teme islama."

Tvrdjava to samo jos potpunije i izvanrednim knjizevnim sredstvima
potvrdjuje, kao jedinstveno djelo modernog izvora i dalekoseznog misaonog i
iskustvenog,modernog domasaja.

Midhat Begic

1. Dnjestarske mocvare