Page 135 - Meša Selimović - Tvrđava

Sjetio sam se sijela kod hadzi-Duhotine. Zar hafiz Abdulah nije govorio isto sto
i ja? I jos gore. Strah mi je ledio kosti dok sam ga slusao u ovom
uznemirenom, uvrijedjenom mnostvu. Da nije bilo kadijinog zapovjednickog
pokreta rukom, hafiz bi prosao gore nego ja, i njegove stare kosti bismo
skupljali u vrecu.

Ne ustavsi, kadija je zavrsio razgovor, rekavsi da je, bez obzira na neka
usamljena pogresna misljenja, skup pokazao visoku svijest i opravdao njegova
ocekivanja. Razlike u misljenjima nije bilo, i ta jedinstvenost ce nas
podstaknuti na vece napore za ocuvanje i ucvrscenje svega sto nam je sveto.
Ako to ne cine oni kojima je to duznost, ucinice ljudi koji opstu korist
pretpostavljaju svojoj, i koji su spremni da brane istinu od svih neprijatelja.
Rekavsi da ce o ovom razgovoru obavijestiti valiju i sve vlasti, zahvalio nam je
i otpustio nas kuci.

Izlazeci, Mula Ibrahim mi je neprimjetno klimnuo glavom, trepnuvsi ocima, i
odmah se okrenuo. Zar mu nije opasnije da mi se sad javi, poslije ovolikih
prijetnji? Ili misli da mi je u ovom trenutku paznja potrebnija?

Razmisljao sam da li da podjem za njim, da ga upitam sta misli o ovom skupu,
ili da ga ostavim na miru, jer sto god mislio ne smije reci, a mozda se toliko
uplasio da i ne misli nista. Ali, zacudo, ohrabrio me sto mi se javio.

Odlucio sam da sacekam dok svi izadju, da se ne guram u uskim vratima sa
sirokim ljudima.

Pred dzamijom se Dzemal Zafranija oprostio s kadijom, duboko mu se
poklonivsi. Sacekao me, nasmijesen. Sigurno je zadovoljan ishodom skupa,
mada ne vjerujem da je mogao ista drugo ocekivati.

- Sta kazes o ovom razgovoru?
- Ima pametnih ljudi.
- Ima, zaista. A znas da sam se bojao da ti ne ustanes.
- Zasto bih ja ustao?
- Sigurno ti je zao Ramiza. Ti sa zadusna baba.
- Zao mi je svakoga. Iako se ne slazem s Ramizovim misljenjem.
- Drago mi je da to cujem.
- Sta ce biti s njim?
- Za ovo sto je ucinio, kazna je smrt.
- Zar se ne bi mogla traziti milost. Dvadeset-cetiri su mu godine.
- Niko mu sad ne moze pomoci, ni muselim, ni kadija, cak ni vezrir. Mogao bi
ga spasti samo jedan jedini covjek.
- Ko je to?
- Ti.
- Ja? Sta to govoris!
- Zato sam te i zvao.

Pomislio sam da tjera segu sa mnom i s Ramizom.