Page 72 - Jordan Maxwell - Mreza moći

bismo mogli ubrojiti i neke nesporazume ili nerazumijevanja - usvajati iste filozofije i ideje koje su kasnije prenosila svojoj djeci, a
vjerojatno je istina o kršćanstvu. Najprije bih iznio nekoliko uvo­ njihova djeca pak svojoj djeci - postaje vam jasnije kako je ta filozo­
dnih ali nužnih riječi o toj religiji. Naime, tek kada se upoznate s fija postala filozofija „rata" između svjetlosti i tame. O n o što je bilo
izvorištem kršćanstva e kako je o n o organizirano i zašto poučava svijetlo smatralo se dobrim, dakako, jer svjetlost je obično označavala
t
t
to što poučava, tek tada ćete moći razumjeti mentalitet koji iza mir te je bila dobra. A ono što je bilo amno smatrano je lošim. Tako
njega stoji. Ovdje govorimo o bjelačkom mentalitetu. je ovo prvobitno razumijevanje postalo osnova antagonizma između
Moramo uzeti u obzir da prije deset ili petnaest tisuća godina, u svjetlosti i tame. Spomenutu opreku često susrećemo jer se sociološki
doba drevnoga svijeta, tadašnji ljudi nisu imali pogodnosti i uređaje prenosi u naše društvo u kojem se često spominje rat između svjetlosti
kakve mi danas imamo. Nije bilo televizije koja bi im zaokupljala i tame. Kao što rekoh, svjetlost je bila dobra, a tama loša. Naravno,
pozornost, pa život nisu tratili gledajući TV. Nisu imali ugodne, to­ sunce je bilo svjedost svijeta, i drevni su ljudi to shvaćali, nisu bili glu­
ple domove i automobile i slične stvari koje bi ih zaokupljale. U ona pi. Uvidjeli su da sunce nije Bog. Nikada nisu smatrali da je sunce Bog,
divlja vremena u negostoljubivom svijetu ljudi su živjeli u strahu i ali su vjerovali da je ono Božji proizvod, Božji izdanak. Ono je bilo
hladnoći, a preživljavanje je bilo pothvat, osobito u Europi. Odrasli najbliži simbol što su ga mogli dokučiti a koji bi predstavljao božan­
ljudi većinom su umirali u dobi između dvadeset i pet i trideset go­ stvo na nebu. Stoga su mislili, budući da sin zna jako nalikovati ocu,
dina. Bio je to vrlo negostoljubiv svijet težak za život, te je bilo teško da možda Bog izgleda vrlo slično suncu ili je sunce vrlo nalik Ocu. Da­
skrpati kakvu-takvu egzistenciju. kle, to je bila njihova spoznaja o suncu (tu riječ koristim u današnjem
Ponavljam, govorimo o stanju prije deset do petnaest tisuća godina. njenom smislu). Kuglu na nebu, ili kako je god mi nazvali, tadašnji su
Od početka je bilo očito, prema najpouzdanijim materijalima i dre­ ljudi smatrali potomkom Oca koji je stvorio Nebesa. Prema tome, oni
vnim povijesnim zapisima, da je prvi neprijatelj čovjeka bila tama. su shvatili da to sunce ne pripada nikome, da pripada nebesima, ili da
Prva stvar za koju je čovjek uvidio da ga plaši bila je obična tama. I pripada Bogu, te je ono bilo Sin Božji. Svako jutro stajalo bi na nebu,
za danjeg svjetla nije baš bilo najugodnije, a kamoli nakon zalaska ili na nebesima, što je značilo da je Sin Božji na nebesima. Kao što sam
sunca. Tada je sve bivalo još strasnije, jer iz grmlja su vrebali neprija­ spomenuo, ono je bilo Sin ili izdanak Oca. Oni su vjerovali da Oca ni­
telji tj. grabežljive životinje. Za naše prve čovjekolike primate noćno tko nikada nije vidio. Nitko ne može vidjeti Boga, ali ako Sunce izgleda
je doba stoga postalo grozomorno doba. Kada se bolje upoznate s poput Boga, onda možda Sunce/Sin oponaša Boga. Dakle, kada ste
takvom vrstom svijeta, i tadašnjih uvjeta, postaje vam jasnije zašto vidjeli Sunce/Sina, onda ste možda vidjeli Oca.
su se toliko radovali izlasku te svjetlonosne kugle (sunca) i zašto su Usput govoreći, zanimljivo je zašto su drevni ljudi vjerovali da Bog
ga iščekivali s velikim nestrpljenjem. Jer kada bi sunce zašlo ničemu ima atribute oca, budući da su ljudi najdrevnijih vremena povezivali
se dobrom niste mogli nadati, samo potencijalno strašnim problemi­ stvaranje čovjeka, stvaranje Zemlje, s Majkom. Za razliku od afričkih
ma. I, dakako, ako ste se ikada našli vani, na otvorenom, u studenoj vjerovanja, temeljenih na ženskom principu, tek je s pojavom ranog
noći, bit će vam jasnije što su svake noći željno iščekivali naši rani Rimskog carstva naglasak stavljen na muškarca. Čak su i Grci mnoge
preci prije petnaest tisuća godina. Tada će vam biti razumljivo da su stvari posudili od Afrike, a jedan od primjera je Sofijina svetkovi­
jedva čekali da izađe sunce, ta velika kugla koja donosi svjetlo dana. na kojom se slavila ženska mudrost. Kao što sam rekao, drevni su
Kada počnete uviđati kako su takve filozofije nastajale u ljudskom ljudi znali da nitko nikad nije vidio Boga, i da Boga nitko ne može
vidjeti, ali ako ste vidjeli Sunce/Sina, onda ste vidjeli i Oca. Razlog
umu i kako su se razvijale, te kako su njihova djeca, rastući, počela