Page 181 - Jordan Maxwell - Mreza moći
P. 181

nikakav  zvuk.  Dok sam  ga  tako  promatrao  kako  se  obraća  zvijezda­  nikoga.  Sve  je  bilo  spakirano.  Djevojka  mi  nikada  nije  spomenula
 ma,  pogledao  sam  u  svoju  djevojku,  a  ona  je  zurila  u  mene.  Izraz  da  namjerava  otići.  Nikada  mi  nisu  najavili  odlazak.  Jednostavno
 na  licu  govorio  mi je kako je  to  uobičajeno  za  njezinog  oca.  Njezina  su nestali.  Kada  se  osvrnem  na  to iskustvo  mogu  reći  da me je „On"
 sestra  također  me e  gledala,  pokušavajući  odgonetnuti  kako a  to  otpratio  na  moje  životno  putovanje.
 j
 j
 sve  podnosim.  Otac je  tada  rekao  da  će  „Oni"  doći  iz  smjera parka
 Griffith  za nekoliko  minuta.  Tako se  i  dogodilo.  Zaista sam  ugledao  Kerry  Cassidy:  Vjerujete  li  da  ste  došli  do  točke  kada  možete  shvatiti
 tri  prekrasne  „stvari"  koje  su  svijetlile.  Nije  bilo  nikakvog  zvuka.  svoju  misiju?  jeste  li  dobili  noviju  poruku  u  tom  smislu?  Osjećate  li
 U  letu  su  napravili  formaciju  poput  trokuta.  Zaustavili  su  se  točno  da  ste  krenuli  pravim  putem?
 iznad  naših  glava,  pa  sam  mogao  vidjeti  da  su  letjelice  izgledale  po­  Jordan  Maxwell:  Osjećam  da  sam  na  nekom  početku  jer  još  uvijek
 put diska,  tj.  poput pite  koja je narezana  u  6  do  8  dijelova.  Svaki je dio   nisam  siguran  što  sve  to  znači.  Znam  da  imam  neke  vrijedne  stvari
 imao  drukčiju  boju  koja  je  podsjećala  na  laser.  Primjerice,  bila  je  to  koje  će  zaista  zaprepastiti  ljude  kada  ih  vide.  Sve  to  još  uvijek  ne  ra­
 nekakva titrava narančasta  i  ružičasta  boja.  Dalde,  bila je  riječ  o 6  do  zumijem  u  potpunosti.  O  tome  sam  razgovarao  sa  Zecharia  Sitchi-
 8  boja jer je na  svakom  dijelu  bila  druga  boja.  Bilo je  prekrasno.  Boje  n o m  i  ostalim  istraživačima  koji  znaju  dosta  u  tom  području.  Moje
 su  kružile,  ali  ne  toliko  brzo  da  bi  se  stopile jedna  u  drugu,  veličine  je  duboko  uvjerenje  da  još  uvijek  nisam  spoznao  potpunu  sliku,  no
 poput  punog  mjeseca.  Stajao  sam  i  gledao  te  lijepe  titrave  boje  koje  krećem  se  prema  tome.  Uglavnom,  sada  znam  da je  moje  svakodne­
 se vrte  bez  ikakva  zvuka.  Bio sam  potpuno  hipnotiziran  i  oduševljen  vno  proučavanje  i  čitanje  u  knjižnicama  tijekom  48  godina  istraži­
 tim prekrasnim  prizorom. Tada sam pogledao  u  njega,  a  on je gledao   vanja  imalo  svrhu.  Kada  dođe  vrijeme  znat  ću  dovoljno  o  toj  tamnoj
 u  mene.  „Lijepi  su,  zar  ne?",  upitao je.  Odgovorio sam  da jesu.  Tada je   temi  jer mam  dovoljno  znanja  da  bih  mogao  na  kraju  shvatiti  zna­
               i
 opet pogledao prema gore  i počeo  otvarati  usta.  Prenio je  poruku  da  čenje  cijele  priče.  Zastrašujuće  mi je  promatrati  kamo  svijet  ide jer ja
 j
 „Oni"  sada  odlaze,  ali  ću  ih opet ednom  sresti, što  se  kasnije  doista  i  već  znam  simbole,  riječi  i  izraze.  Poznajem  povijest  tajnih  društava  i
 dogodilo.  Potom  su  odletjeli  u  pravcu  sjevera.  Kada  smo  se  vratili  u  pokrete  bankara.  Sjedio  sam  i  razgovarao  s  mnogim  ljudima  diljem
 kuću  pitao  sam  ga  što  smo  to  gledali.  „To  smo  bili  'Mi'.  Mi'smo  ovdje  svijeta.  Primjerice,  s  dragim  prijateljem  Hakimom,  kemitskim  sve­
 već  dugo  vremena,  samo ti  to nisi  znao.  Odabrali  smo  tebe  prije  mnogo  ćenikom  iz  Egipta.  Noću  bismo  sjedili  kod  piramida  razgovarajući
 godina  dok  si  bio još  malo  dijete jer  imamo  misiju  za  tebe",  odgovorio  o  drevnom  kemitskom  svećenstvu.  Hakim  me  je  blagoslovio  u  kra­
 je.  Nisam  ga  razumio pa  mi je rekao  da  to  sada  nije važno jer  ću već   ljevskoj  odaji  unutar  piramide  gdje  je  izvršio  cijeli  molitveni  ritual.
 doznati  što  trebam  učiniti.  Nakon  tog  iskustva  često  bih  vikendi­  Satima  smo  privatno  razgovarali  o  stvarima  koje  će  mi  se  dogoditi.
 ma  posjećivao  tu  obitelj.  Nekada  smo  znali  otići  daleko  u  pustinju.  Potpuno  sam  siguran  da se  u meni  ne krije  ništa  posebno,  no  pružila
 Djevojke  bi  otišle  s  majkom  u  šetnju,  a ja  bih  šetao  s  njim.  Govorio  mi  se  prilika  da  budem  u  društvu  fascinantnih  ljudi  kako  bih  naučio
 mi  je  o  različitim  izvanzemaljskim  životnim  oblicima  koji  nas  po­  velike  i  fascinantne  stvari.  Ja  sam  još  uvijek  na  svojoj  misiji,  iako još
 sjećuju.  N a p o m e n u o  je  da  ovdje  imam  i  veoma  moćne  neprijatelje  uvijek nisam  siguran  o  čemu  je  u  konačnici  riječ.
 jer  „Oni"  znaju tko  sam  i  što  namjeravam  učiniti.  Upozorio  me  da
 budem  oprezan,  no  isto je tako  naglasio  da ću  biti  pod  zaštitom.  Još  Kerry  Cassidy:  Imate  li  saznanja  kojoj  je  vrsti  izvanzemljana  pripa­
 uvijek  mi  nije  bilo  jasno  o  čemu  govori.  Jednoga  jutra  otišao  sam  dao  otac  Vaše  djevojke  i  s  kojeg je  planeta  došao?  Je  li  bio  pripadnik
 ponovno  do  njih.  Kuća je  bila  p o t p u n o otvorena,  a  unutra  nije  bilo  Anunakija,  Nordijaca  ili  Plejađana?  Imate  li  bilo  kakve  spoznaje?
   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186