Page 178 - Jordan Maxwell - Mreza moći
P. 178

Kerry  Cassidy:  Je  li  istina  da  Vam  je  netko  rekao  da  imate  misiju  života  na  Floridi.  Pitao  me  je  sjećam  li  se  kako  je  moj  otac  radio  sa
                   koju  ćete  prepoznati  tek  u  kasnijim  godinama  života?  Jeste  li  sada  zelenim  daskama  koje  su  čudno  mirisale  jer  je  u  to  vrijeme  gradio
                   došli  do  te  točke?  Možete  li  nam  reći  nešto više  o tome?       novu  stražnju verandu  kuće.  Tog  trenutka  zasuzile  su  mi  oči.  To  me
                   Jordan Maxwell:  Mislim da vam to  mogu ispričati.  Mislim da  sam to   je  uplašilo,  a  ja  nisam  htio  pokazati  strah  pred  svojom  djevojkom.
                          s
                   jednom pomenuo   i  u  radijskoj  emisiji  „Coast to  Coast". Voditelj Ge­  No,  bio je  u  pravu,  i  on je  to  znao.  Potvrdio  sam  mu  da je  to  istina.
                   orge  Noory govori  veoma  brzo.  Zainteresiran je  za  sve  priče,  ali  pod  Spomenuo  je  i  kako  sam  jedne  večeri  ustao  iz  kreveta  i  sa  stražnje
                   uvjetom  da  ne  traju  dulje  od  minute  i  pol.  Godine  1959.  s  19  godina  verande  kuće  gledao  pun  mjesec.  Rekao  mi je  da  sam  tada  zagrebao
                   došao  sam  u  Los  Angeles  sa  svega  sedam  dolara  u  džepu.  Još  uvijek  noktima  zelene daske kako  bih  pomirisao  njihov  neobičan  miris.  Sve
                   nisam  imao  svijest  o  tome  tko  sam  i  kamo  idem  u  životu.  Znate,  bio  je  to  bila  istina.  Sada sam  se  zaista  uplašio.  Začuđeno sam  ga  upitao
                   sam  budalast  momak,  ali  sve  sam  to  nekako  preživio.  Nekoliko  mje­  kako  sve  to  zna.  „Znam  jer  su  'Oni'  bili  tamo,  iako  ih  nisi  vidio,  no
                   seci  kasnije  našao  sam  posao,  pa  su  stvari  krenule  nabolje.  Jednog  svejedno  su  pazili  na  tebe",  odgovorio  je.  Kada  sam  ga  upitao  tko  su
                                                                                                                     t
                   jutra  dok  sam  bio  u  sjevernom  Hollywoodu  ušao  sam  u  restoran  u  to  „Oni"  odgovorio  mi je da  to renutno  nije važno.  Važno je  da sam
                                                  j
                   kojem  je  bila  velika  gužva.  Samo  je edno  sjedalo  kod  blagajne  bilo  sada  u  Los  Angelesu jer su  me  „Oni"  ovamo  doveli.  Dodao je da  sam
                                                                      s
                   slobodno.  Ondje je  bila  mlada  djevojka.  Sjeo  sam  uz  nju  pa mo  po­  te  večeri  na  verandi  zamolio  Boga  da  mi  dopustiti  učiniti  nešto  vri­
                   čeli  razgovarati.  Saznao  sam  da  je  živjela  samo  dvije  ulice  od  mene.  jedno  i  važno  u životu.  I  to je bilo  točno.  Potvrdio  mi je da  ću  dobiti
                          s
                   Uskoro mo  počeli  zajedno  izlaziti.  Budući  da  sam ja  živio  dvije  ulice  priliku,  ali  će  se  to  dogoditi  tek  u  kasnijim  godinama  života.  „Kada
                   bliže,  ona  bi  uvijek nakon  rastanka  otišla prema  svojoj  kući,  pa  nika­  dođe  vrijeme  da  učiniš  ono  zbog  čega  smo  te  ovamo  doveli  znat  ćeš
                   da  nisam  uspio  vidjeti  gdje  točno  živi.  Jedne  noći  došla  je  do  mene  što  treba  uraditi.  Tada  ćeš  znati  svoju  misiju. Mi  smo  te  doveli ovamo.
                   rekavši  da  me  njezin  otac  želi  upoznati.  Logično,  to  me je  uznemi­  Bit  ćeš  zaštićen  bez  obzira  gdje  se  budeš  nalazio",  odgovorio  je.  Rekao
                   rilo,  pa  sam  rekao  da  to  ne  želim.  Napomenula je  da je  njezin  otac  mi  je  da  ima  knjigu  koju  želi  da  pročitam  jer  će  tako  početi  moje
                   veoma  važan  i  zanimljiv  čovjek  te  da  mi  želi  nešto  reći.  Zvučalo  je  putovanje.  Bila je  to  knjiga  „Potpuni  radovi  Charlesa  Forta".  Čak je  i
                                                               s
                   zanimljivo  pa  sam  na  kraju  ipak otišao  s  njom.  Dok mo  hodali  pre­  u  Engleskoj  postojalo  Fortovo  društvo  koje je  bilo  posvećeno  radovi­
                                               t
                   ma  njezinoj  kući  otac joj je  baš  u om  trenutku  slučajno  izišao.  Kada  ma  Charlesa  Forta.  Riječ je  o  fascinantnoj,  debeloj  knjizi.  Otvorio je
                   sam  ga  ugledao  dobio  sam  nevjerojatan  osjećaj  eufbričnog,  čudnog  knjigu  i  stavio ruku  na jednu stranicu,  pa počeo  čitati  tekst  koji  me je
                                                                                                                  t
                   i prekrasnog  dojma,  kao  da  sam bio  u  prisutnosti  velikog proroka  ili  oborio  s  nogu.  No,  znao je očno što  radi.  Poigravao  se mojim emo­
                   duhovnog  čovjeka.  Svidio  mi  se  taj  osjećaj  koji  ne  mogu  opisati.  Kao  cijama.  Pročitao  je  tri  mala  odjeljka  teksta,  jedan  za  drugim.  Svaki
                   da  nije  bio  s  ovoga  svijeta.  Zamijetio  sam  da  ima  veliku  moć  samo-  od  njih  za  mene  je  bio  posve  zadivljujuć.  Tada  mi  je  rekao  da  sam
                   kontrole jer je znao  točno  što  radi.  Mahnuo  nam je  da  mu  pridemo  oduvijek  bio  zainteresiran  za  NLO-e  i  ostale  stvari  izvan  ovoga  svi­
                   pa  smo  ušli  u  kuću.  On je  sjeo  na jedan  kraj  naslonjača,  a ja  na  drugi.  jeta,  što  sam  mu  potvrdio.  Pitao  me  želim  li  večeras  vidjeti  NLO-e
                   Djevojka  je  sjela  na  pod  jer je  tamo  bio  kamin,  dok je  supruga  bila  u  na  bliskoj  udaljenosti.  Složio  sam  se  pa  je  zagonetno  dodao  da  mi
                   kuhinji.  Upitao  me je  kako  mi  se  sviđa  Kalifornija  i  moj  posao.  Tako  on  to  može  omogućiti.  Nas  četvero  smo  izišli.  Otišao  sam  s  njim,
                   smo  čavrljali  o  nevažnim  stvarima  pa je  i  napetost  popustila.  Počeo  svojom  djevojkom  i  njezinom  sestrom.  Bilo  je  negdje  oko  ponoći.
                   sam  se  osjećati  bolje  u  njegovu  društvu.  Kada je  osjetio  da sam  se do­  Pogledao je  u nebo,  a  zatim je  počeo otvarati usta,  ali  nije izgovarao
                   voljno  smirio  opušteno  mi  je  rekao  da  se  prisjetim  svojih  18  godina  riječi.  Usne  su  se  micale  kao  da  s  nekim  razgovara,  no  nisam  čuo
   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183