Page 17 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac
P. 17

3. POGlaVljE




                    Pa ipak, koji kilometar južnije od njih atmosfera nije bila nimalo uzbuđujuća.
                 Bijesna žena svađala se sa mužem koji je prije dva mjeseca dobio otkaz. I prije su
                 jedva vraćali stambeni kredit u švicarskim francima, sada je to postala nemoguća
                 misija. “Svinjo jedna neodgovorna” vikala je žena, “kako si mogao ostati bez posla i
                 sve nas ostaviti na cjedilu”.
                    “Nisam ja kriv što je propala firma”, branio se muž.
                    “Što nisi pronašao drugi posao?!” i dalje je vikala.
                    “Kako da ga pronađem, znaš i sama da je radi kreditne krize propao cijeli građe-
                 vinski sektor. 80.000 ljudi je ostalo bez posla. Mnoge moje kolege su u istoj situaciji.
                 Prestalo se s gradnjom, a i oni koji su izgradili stanove nemaju ih više kome prodati”,
                 branio se muž.
                    “To nije moj problem”, kratko je odgovorila žena.
                    “Ne znam čiji je onda, ja stvarno ne mogu više ništa učiniti, redovito idem na
                 burzu, ali posla jednostavno nema.” inzistirao je.
                    “Dosta mi je, ja ovo više ne mogu i ne želim trpjeti. Sutra se selim svojim rodite-
                 ljima, a ti se snalazi kako znaš i umiješ. Uzimam djecu sa sobom!” bila je odrješita.
                    Tako je kreditna kriza uništila još jednu obitelj. Sutrašnji dan za njih je značio
                 neizvjesnost. ali ne i za bankare, za njih je to bio radni dan kao i svaki drugi. Kako je
                 društvo sve više propadalo i postajalo siromašnije, tako su oni ostvarivali sve veću
                 dobit. Neki su se usudili javno postaviti pitanje njihove uloge i ukazati na poveza-
                 nost između ta dva procesa, međutim – bili bi brzo ušutkani i izrugani.
                    Banke su se u javnosti često trudile prikazati kao socijalno odgovorne i druš-
                 tveno osjetljive institucije, a njihove propagandne parole uvijek su imale za cilj pri-
                 dobivanje povjerenja. Mnogi ljudi nisu znali razlikovati propagandu od činjenica
                 i stvarnosti. Na reklamama bi obitelji koje su ušle u desetljećima duge kredite s
                 valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom bile prikazivane kao sretne
                 i nasmiješene, međutim u stvarnosti su bile daleko od toga.
                    Pa ipak, visoko pozicionirani dužnosnici banke uvijek su imali razloga za sreću
                 i slavlje. Gerhard je također bio jedan od njih, a problemi koji su mučili ostale smrt-
                 nike za njega su bili galaksijama udaljeni. Kao i svaki dan mirno je sjedio u svome


                                                                                         17
   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22