Page 41 - Odiseja

Homer: Odiseja

Na to odgovori njemu plavòkosī junak Menelaj:
»Ao čovjeka milog veòma u kuću moju
170 Dolazio sin, kom otac za mène se mučio mnogo!
Reko sam, da ću njega od svakoga više Argejca
Ljubiti, pošto se vrati, gromòglasnī olimpski Zeus-bog
Ako nam po moru da u lađama vratit se brzim;
Ja bih mu dao grad u Argu i kȕću sazido,
175 Njega bih doveo ja iz Itake sa svim imutkom,
Sa sinom, s narodom svim, i grâd mu ispraznio jedan,
Koji je tu u blizini i kojemu ja sam gospodar.
Mi bismo ovdje često u društvu obojica bili,
Ljubavi naše i našeg veselja razlučilo ne bi
180 Ništa, dok oblak crni ogrnuo ne bi nas smrtni.
Ali nam neki bog pozávidje sve to i njemu
Ne dade jadnu samu od sviju vratit se kući.«

C. Razgovor se prekida. 183—215.

Reče i u njih žudnju, da plaču, pobudi time;
Zaplače Helena odmah iz Argosa, Zeusova kćerka,
7
185 Zaplače i Telemah i s njime Atrid Menelaj,
Očiju suhih nije ni Nestorov imao sinak,
Jer se Antiloha brata nezazornog u srcu sjeti,
8
Kojeg je svijetli sin Eójē ubio sjajne.
Sjetiv se njega ove progovori krilate r'ječi:
190 »Tebe, Atrejev sine, od ljúdī mudrijeg sviju
Nestor vèljāše starac, kad ù kući mî bi se našoj
Sjetili tebe i stali da pitamo se koješta.
Nego, ako je kako moguće, poslušaj mene,
Nerado jadujem ja iza večere; hoće i opet
195 Nastat ranoranka zora; od mène zamjere nema,
Da se za mrtvim plače i onim, što snađe ga sudba;
Još je jedina čast jadnícima smrtnim, da ljudi
Strigu za njima vlasi, od obraza suze da liju.
I moj je umr'o brat, a među Argejcima nije
200 Najgori bio, ta njega poznavo si valj'da, jer njega
Ne sretoh nikad ni vidjeh, a vele, da je Antìloh
Drȕgē previsio hitar u trku i borbi veòma.«
Na to odgovori njemu plavòkosī junak Menelaj:
»Reko si, dragoviću, onako, kako će čovjek
205 Pametan reć i učinit i koji stariji jeste.
Ta sin si takova oca, te svagda pametno zboriš.
Lako je poznati porod u čòvjeka, kojemu sreću
Kronov usudi sin pri ženidbi i pri rođenju,
Kako je Nestoru dao, da jednako iz dana u dan
210 Udobno stȁrī u svojem u dvoru, a sinovi da mu

7
185. U Homera, osobito u Odiseji, ima više primjera gdje junaci plaču. Često plaču junaci i u našim naro-
dnim pjesmama; vidi u T. Maretića, Naša narodna epika str. 260.
8 188. »Sin Eójē« jest Memnon, kralj etiopski, o kome pjevaju potonji epski pjesnici.

41