Page 127 - Ilijada
P. 127
Homer: Ilijada
Obuzme, ali ga pusti, iako mu bješe ga žao;
Zatim Kebrionu bratu, što blizu stajaše, reče,
Neka prihvati uzde, i on ga posluša čuvši;
320 A sam iz sjajnih kola i presjajnih na zemlju Hektor
Skoči vičući strašno i rukom uhvati kamen
Te njim na Teukra pođe pogodit ga od srca želeć.
Ali strijelu oštru iz tulca izvadi Teukar
I na tetivu je metne, al' njega, napinjo kad je,
325 Hektor sjajnošljemac rani u leđa, gdje vrat od prsi
Ključna rastavlja kost, u veoma opasno mjesto;
Tu ga, kad smjeraše na nj, oštrljatim kamenom zgodi
Hektor, tetivu mu slomi, i ruka klone na članku
Teukru, na koljena padne, i ispadne luk mu iz ruke.
330 Ajas brata svog ne zaboravi, kada mu padne,
Već ga braniti stane trčeći i štitom ga kriti.
Onda se do dva mila drugara uprte ondje:
Ehijev sin Mekistej i s njime divni Alastor,
K lađama prostranim Teukra ponesu, a ječo je teško.
335 Opet olimpski Zeus Trojancima podjari srce;
Pravce od dubokog jarka Ahejce potisnu oni.
Hektor šetaše sad med rtnicima kočeć se snagom.
Kao što lava pas il' divljega vepra ostragu
Ščepati gleda u meso i u kuk goneć ga brzim
22
340 Nogama svojim te pazi na njega, kud se vijuga:
I na dugovlase tako Ahejce pažaše Hektor
Najzadnjeg jednako rušeć, a ostali bježahu dalje.
A pošto kolje već i jarak Ahejci pretrče
I pošto trojanske ruke svladaju od njih množinu,
345 Onda kod lađa stanu i ostanu malo stojeći
Jedan dovikujuć drugog i vječnim bozima svaki
Ruke podigne uvis i svima se moliti stane.
Na sve je strane Hektor ljepogrive kretao konje
Gledajuć kao Gorga il' kao ljudomora Ares.
E. Hera i Atena hoće da pomognu Ahejcima. 350-437.
350 Žao ih bude Heri bjelorukoj, kada ih spazi,
I odmah ona Ateni progovori krilate r'ječi:
"Aj egidonoše Zeusa aj kćeri! nećemo l' žalit
Ni na posljetku evo, gdje ginu Danajci veće?
Oni će izginut zlom se sudbinom napativ svojom
355 Od sile čovjeka jednog; a bjesni, da podn'jeti nije,
Hektor Prijamov sin, što i dosad već počini zala."
Besjedu njojzi Atena sjajnooka boginja reče:
22 339. meso = debelo meso.
127