Page 87 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 87

Strah  od  cijanida                      75

        Poput mnogih kemijskih tvari amigdalin se može javljati u nekoliko različitih
     kristalnih  oblika.  Koji  će  oblik  imati  ovisi  o  broju  molekula  vode  ugrađenih  u
     njega.  Međutim, bez obzira na oblik,  svi kristali, nakon što se otope,  daju jedan
     te isti amigdalin.
        Tip kristala amigdalina koji je razvio dr.  Krebs, poznat kao laetril, jedinstven
     je  zbog toga  što je  znatno  topljiviji  od  bilo  kojeg drugog  oblika pa se  zato  može
     davati pacijentu u mnogo većim koncentracijama u istom volumenu ubrizganog
     materijala.
        Komentirajući pitanje  o mogućoj  otrovnosti laetrila,  dr.  Burk je  sve  sažeo  u
     ovu  kategoričku  tvrdnju:

        U četrdeset pet godina učenja i  istraživanja raka,  od toga posljednjih trideset tri
        godine na američkom Nacionalnom institutu za rak, s ladicama koje su doslovno
        natrpane  svom  mogućom  objavljenom  literaturom  o  primjeni  amigdalina
        («laetrila»)  u  vezi  s  rakom  i  uz  bezbrojne  neobjavljene  dokumente  i  pisma,
        nisam pronašao nikakve tvrdnje o dokazanoj  farmakološkoj štetnosti amigdalina
        za  ljudska  bića  u  bilo  kojoj  dozi  koju  preporučuju  ili  primjenjuju  liječnici  u
        Sjedinjenim Državama i inozemstvu. 11


        Dr.  D.  M.  Greenberg,  profesor  emeritus  biokemije  na  Kalifornijskom
     sveučilištu  u  Berkelevju,  i  savjetnik  Savjetodavnog  vijeća  za  rak  Kalifornijskog
     zavoda za javno  zdravstvo,  dodao je ovo  zapažanje koje  se  slaže  s prethodnim:

        Nema sumnje daje čisti amigdalin (laetril) neotrovna tvar. To ne dovodi u pitanje
        nitko  tko  je  proučio  izvještaje  predane  Savjetodavnom  vijeću  za  rak  savezne
        države  Kalifornije. 12

        U  ranim  danima  eksperimentiranja  s  laetrilom postojala je  bojazan  da bi ta
     tvar  mogla biti  otrovna kada  se  uzima  oralnim  putem.  Ta  zabrinutost temeljila
     se  na  činjenici  da,  u  početku,  nisu  bili  usavršeni  načini  da  se  iz  ekstrakta
     marelice  ukloni beta-glukozidaza  (enzim  za otključavanje).  Budući  da je laetril
     visoko  koncentrirani  oblik BI7,  na  temelju  teorije  se  strahovalo  da  bi  mogao
     predstavljati  problem  kada  ga  aktiviraju  želučani  sokovi.  Zbog  toga  su  neki  od
     ranih pisanih radova  o laetrilu preporučali samo  injekcije  i upozoravali da  se ta
     tvar  ne  uzima  oralno.  U  svakom  slučaju,  odavno  nitko  ne  upozorava  na  to jer
     nema potrebe,  a  danas  nema  baš  nikakvih  medicinskih  razloga  da  se  izbjegava
     oralni oblik.





       Pismo  dr.  Deana  Burka  odvjetnicima  Stephenu  Wiseu  i  Gregoryju  Stoutu  od  17.  prosinca  1972.  g.;
     Griffin,  Private  Papers,  op.  cit.
     12
       Izjava dana 13. listopada 1969. g., citirano u izvještaju priloženom u pismu dr. Deana Burka, Ibid.
   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92