Page 83 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Strah od cijanida 71

G. Gray je u jednom nezavisnom članku napisao: «Pristup Zavoda za zdravstvo
bio je diskreditirati laetril, a da se uopće nikad izravno ne spomene. Dobili su
suradnju tiska tako što novinari nisu otišli dalje od ureda Zavoda za zdravstvo u
pisanju svojih priča.». 3
V
U drugom pismu, datiranom 20. prosinca 1972. godine, dr. Burk je dodatno
proširio svoja gledišta:

Činjenica je da značajno velik broj ljudi jede 10-20 jezgri marelica tijekom
dana, a nakon nekog vremena čak i 50-100 jezgri bez opasnosti, iako ipak ne
sve odjednom kao što su... uradili sladokusci iz Los Angelesa. Ista opća situacija
vrijedi za velik broj uobičajenih namirnica koje mogu biti otrovne ili izazvati
alergiju i slično kao što su jagode, luk, škampi itd., koje zdravstvene agencije,
prožete duhom 1984. godine, nikada masovno ili u potpunosti ne uklanjaju s
polica prodavaonica hrane....
Jedno je da zdravstvena agencija upozorava ljude protiv glupih i rijetkih
postupaka u pogledu bilo kojeg aspekta zdravlja, a nešto sasvim drugo da se
ljudima potpuno uskrati izvrsna hrana koja je potpuno bezopasna ako se jede na
normalan, razuman način kako to čini 99,999% stanovništva. 4

Rekli smo da je vitamin B17 bezopasan za nekancerozne stanice. To je istina,
ali vjerojatno bi bilo preciznije reći da je onoliko bezopasan koliko to neka
tvar može biti. Na kraju, čak i voda ili kisik, koji su neophodni za život, mogu
biti fatalni ako se uzmu u neprirodno velikim dozama. A to također vrijedi za
vitamin B17.fNa primjer, noTpalnn je da se vrlo mala količina beta glukozidaze
(enzima za «otkliučavanie»1 može naći unutar sjemenki većine voća bogatog
nitrilozidima. Taj enzim, kada ga aktiviraju izlučine u ustima i želucu, izaziva
oslobađanje vrlo malih količina ciianida i henzaldehida na tim mjestima. Kao
što je ranije spomenuto, prisustvo ograničenih količina tih kemikalija u ustima,
želucu i crijevima nije opasna i čini se da je zapravo dio predviđene osjetljive
prirodne kemijske ravnoteže čije odsustvo može doprinijeti karijesu, lošem
zadahu i raznim gastrointestinalnim poremećajima. Ali što se događa ako se te
sjemenke jedu u pretjeranim količinama?

Postoji slučaj čovjeka koji je, navodno, umro zato što je pojeo gotovo punu
šalicu sjemenki jabuka. Usput rečeno, taj slučaj nikada nije provjeren i lako
je moguće da je izmišljen; ali pod pretpostavkom da je istinit, da je čovjek sa
sjemenkama pojeo i jabuke, dobio bi iz plodova dovoljno dodatne rodanaze

Pismo dr. Deana Burka g. M. Standardu, 13. prosinca 1972. g., Griffin, Private Papers.
4
Pismo dr. Deana Burka g. B. Stenjenu, predsjedniku waikikijskog ogranka Nacionalnog zdravstvenog
saveza, 20. prosinca 1972. g., Griffin, Private Papers.