Page 77 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Potpuni mehanizam 65

Maligna stanica, u usporedbi s time, ne samo što ima veće koncentracije
enzima za otključavanje od onih u većini normalnih stanica, nego joj potpuno
nedostaje zaštitni enzim. Tako je ona izrazito osjetljiva na oslobađanje cijanida
i benzaldehida.
Tako nekancerozni organi prirodno posjeduju jedinstvenu sposobnost da se
zaštite od molekule B17 pa čak i hrane njome, dok kancerozno tkivo tu istu
vitaminsku tvar pretvara u snažan otrov protiv kojega nema obrane.
Imajući to na umu, zabavno je gledati kako znanstveni «stručnjaci» koji
se protive laetrilu otkrivaju svoje krajnje neznanje i aroganciju u vezi s ovom
temom. Na primjer, u izvještaju kalifornijskog Savjetodavnog odbora za rak iz
1963. godine možemo pročitati:

Primili smo mišljenje dr. Jessea P. Greensteina, šefa laboratorija za biokemiju
na Nacionalnom institutu za rak, u vezi s rasporedom beta glukuronidaze u
neoplastičnim [rak] i ne-neoplastičnim [zdravim] tkivima i u vezi s tvrdnjom da
postoji «tumorski» enzim [za otključavanje] beta glukuronidaza. Ustvari, kako je
rekao doktor Greenstein, beta glukuronidaza se nalazi u svim tkivima životinjskog
tijela... Drugim riječima, ima mnogo više «normalne» beta glukuronidaze nego
«tumorske» beta-glukuronidaze u tijelu bilo koje životinje. U pismu datiranom
10. studenog 1952. godine, dr. Greenstein je napisao: «Takva tvrdnja... da je
'maligna stanica... takoreći otok okružen morem beta-glukuronidaze obična je
besmislica.«. 6

Dr. Greenstein je savršeno u pravu kada primjećuje da se enzim za
otključavanje nalazi u svim tkivima životinjskog tijela, ali je sto posto u krivu
kad uz ismijavanje pokušava opovrgnuti da je prisutan u ogromnoj koncentraciji
unutar i oko malignih stanica. Međutim, nedostatak njegova stručnog znanja
postaje vrlo očigledan iz činjenice da nije, kako izgleda, nikad čuo za zaštitni
enzim u tim tkivima i njegovo protudjelovanje. On drži «običnom besmislicom«
biokemijski mehanizam o kojem, očito, ne zna ništa.
Dr. Otto Vvarburg primio je Nobelovu nagradu za to što je dokazao da
stanice raka ne dobivaju energiju oksidacijom, poput drugih stanica, nego kroz
fermentaciju šećera. Vvarburg je objasnio:

S gledišta fizike i kemije života, ta razlika između normalnih stanica i stanica raka
toliko je golema da je veću razliku teško zamisliti. Plinoviti kisik, donor energije
kod biljaka i životinja, u stanicama raka svrgnut je s prijestolja i zamijenjen
reakcijom dobivanja energije prisutnom kod najnižih životnih oblika; točnije,
fermentacijom glukoze. 7

Izvještaj Savjetodavnog vijeća za rak, op. cit, str. 14 i 15.
Citirano u Prevention, svibanj 1968. g.