Page 74 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 74
62 Svijet bez raka
terapiju protiv raka, poznat je kao laetril. Međutim, jednostavnosti radi, u ovoj
knjizi prednost ćemo dati jednostavnijem imenu, a to je vitamin B17.
Profesor John Beard, čovjek koji je prvi predstavio trofoblastičku tezu o raku,
slutio je da postoji i prehrambeni faktor pored enzimskog faktora, ali ga nikad
nije uspio identificirati. Tek su 1952. godine taj «ekstrinsični» faktor otkrili dr.
Ernst T. Krebs ml. i njegov slavni istoimeni otac.
Tij ekom velike epidemij e gripe 1918. godine koj a j e odnijela živote više o d deset
milijuna Amerikanaca, dr. Krebs stariji uspio je spasiti gotovo 100% pacijenata
koji su se našli pod njegovom njegom, a bilo ih je na stotine. Kao diplomirani
ljekarnik i ovlašteni liječnik zaposlen u Nevadi, bio je živo zainteresiran za
činjenicu da su Vvashoe Indijanci iz tog područja gotovo potpuno otporni na
bolesti dišnog sustava bijelog čovjeka. Otkrio je da je njihov narodni lijek za
takve bolesti «Dortzina voda», uvarak od korijena divlje biljke slične peršinu,
poznate pod botaničkim imenom Leptotaenia dissecta. Eksperimentirao je s tom
biljkom, razvio djelotvornije metode ekstrakcije aktivnih sastojaka i otkrio da
posjeduje zadivljujuća antiseptička i ljekovita svojstva. Taj ekstrakt koristio je u
spašavanju života svojih pacijenata tijekom epidemije 1918. godine.
Tako je dr. Krebs stariji 1918. godine bio prvi koji je uveo i koristio antibiotik
u znanstvenoj medicini. Međutim, u to se vrijeme čak i tvrdnja o vjerojatnosti
da uopće postoji antibiotik ili «unutarnji germicid» koji može ubiti bakterije,
a da ne našteti tijelu, smatrala apsurdnom. Journal of the American Medical
Association je 5. lipnja 1920. godine glatko odbacio te tvrdnje. Bilo je to trideset
godina prije nego što su Carlson i Douglas sa Sveučilišta Vvestern Reserve u
Clevelandu, Ohio, ponovno otkrili leptonin - antibiotik iz korijena leptotenije -
i objavili svoje otkriće u časopisu Journal of Bacteriology u svibnju 1948. godine.
U njihovom sažetku piše:
Antibiotska aktivnost uljnih frakcija korijena biljke Leptotaenia dissecta utvrđena
je na 62 soja i vrste bakterija, plijesni i gljivica. ...sredstvo je bilo baktericidno za
gram-pozitivne bakterije ... i gram-negativne bakterije.
Godine 1953. znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Utahu
objavili su više radova pod naslovom «Studije o antibiotskom ekstraktu
leptotenije.« 1 Potvrdili su tvrdnje dr. Krebsa starijeg o učinku leptonina protiv
virusa gripe. Stvarnost leptonina kao antibiotika širokog spektra postala je
toliko osnovana da je Odjel za bakteriologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta
Southern California jednom studentu odobrio njegovo istraživanje, prihvaćajući
ga kao temu za magistarski rad iz mikrobiologije. Taj isti student, Daniel Everett
Johnson, kasnije je doktorirao mikrobiologiju na Kalifornijskom sveučilištu u Los
1 Antibiotics and Chemotherapy (3 (4) 393), 1953.