Page 174 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 174

1 6 8                         Svijet  bez  raka

            svoju suradnju.  Općenito  se vjerovalo  da će nakon  završetka rata nastaviti tamo
            gdje su stale, u atmosferi obostrane sloge i suradnje. 7


            Autori  su  previše  oprezni  u  svojoj  procjeni.  Dokumenti  jasno  govore  da
         čelnici tih financijskih krugova  nisu privremeno prekinuli svoju  suradnju.  Samo
         su  je  učinili  tajnom  i  sveli  na  apsolutni  minimum.  U  listopadu  1939.  godine
         Frank Howard  iz Standard  Oila bio je  u Europi  s posebnim  ciljem  da pronađe
         način na koji će održati rad kartela Standard - I. G. unatoč ratu. Howard je sam
         opisao  svoju  misiju:

            Učinili  smo  sve  što  je  bilo  u  našoj  moći  da  dogovorimo  potpune  planove  za
            modus vivendi koji bi bio na snazi za trajanja rata, bez obzira na to hoće li se u
            njega uključiti Sjedinjene Države,  [istaknuo autor] 8


            Dana 26.  lipnja  1940.  godine,  dan  nakon  što je  Francuska kapitulirala  pred
         nacistima,  u  VValdorf-Astoriji  održan  je  sastanak  na  kojem  su  se  okupili  neki
         od  ključnih  američkih  industrijskih  tajkuna koji  su  bili  zainteresirani  za  zaštitu
         svojih  operacija  u  Njemačkoj  tijekom  rata.  Sastanak je  sazvao  Torkild  Rieber,
         predsjednik odbora  Texacoa.  Među  ostalim  prisutnima  bili  su  James  Moonev,
         predsjednik  prekomorskih  operacija  General  Motorsa;  Edsel  Ford;  direktori
         Eastman Kodaka i pukovnik Behn, predsjednik ITT-ja.  9
            Slučaj ITT-ja vrlo je poučan. ITT je počeo investirati u nacističku predratnu
         ekonomiju  1930.  godine.  Stvorio je holding kompaniju pod  imenom  Standard
         Elektrizitats,  a onda je kupio još jednu kompaniju, Lorenz, od Philipsa.  Budući
         da se rat brzo približavao, ITT je radio sve što je mogao da njegovi novi holdinzi
         izgledaju  kao  njemačke  kompanije.  Onda  je  1938.  godine,  upravo  dok  su  se
         nacističke  snage  spremale  umarširati  u  Poljsku,  ITT  preko  svoje  kompanije
         Lorenz  kupio  dvadeset  osam  posto  vlasničkog  udjela  u  kompaniji  Focke-Wulf
         koja je, već tada, izrađivala bombardere i lovačke avione. ITT nije mogao tvrditi
         da je neupućen ili nevin.  Jednostavno  su investirali u rat.
            Tijekom  tog rata  ITT-ovi pogoni  u  Njemačkoj  postali  su  važni proizvođači
         svih  vrsta  vojne  komunikacijske  opreme.  Također  su  instalirali  i  servisirali
         većinu ključnih telefonskih  linija koje je koristila nacistička vlada.
            U  Sjedinjenim  Državama  ITT  su  smatrali  vrlo  domoljubnim.  Razvio  je
         visokofrekvencijski  radiogoniometar,  popularnog  naziva  Huff-Duff,  koji  se
         koristio  za  otkrivanje  njemačkih  podmornica  na  Atlantiku.  Pukovnik  Behn,
         tadašnji  predsjednik  ITT-ja,  primio  je  Orden  za  zasluge,  najviše  civilno
         odlikovanje,  za  opskrbljivanje  vojske  telefonskim  instalacijama.


          Stocking i VVatkins, Cartels in Action,  op. cit,  str. 423.
         8
          Sasulv, I.  G.  Farben, op. cit, str. 149,150.
         9  Ladislas Farago,  The Game ofthe Foxes, (New York: D. McKay Co.,  1972.), str. 463-479.
   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179