Page 135 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Nova dimenzija ubojstva 1 2 5
Nisu sva testiranja pokušaji da se izliječi rak. Mnoga od njih provode se
samo zato što istraživači imaju na raspolaganju velik broj pacijenata koji će, po
njihovom rezoniranju, ionako umrijeti pa zašto onda ne koristiti njihova tijela
u istraživačke svrhe dok u njima još ima malo života. Ako to zvuči kao previše
oštro osuđivanje, razmislite o istraživačkom projektu koji je financirala savezna
vlada u Psihijatrijskom istraživačkom centru države Marvland u Cantonsvilleu.
Projekt je vodio dr. Stanislav Grof, psihijatar rodom iz Češke koji se specijalizirao
za upotrebu psihodeličnih lijekova, posebice LSD-a.

Ta je priča toliko bizarna da će mnogima biti teško povjerovati u nju. Zato
razmotrimo priču očevica, posebnog izvjestitelja Washington Posto koji je posjetio
istraživački centar i pogledao video-snimke nekih eksperimenata. Izvjestitelj
je, usput rečeno, bio izuzetno naklonjen cijelom eksperimentalnom programu
i predstavio ga je u najboljem mogućem svjetlu. Ali usprkos toj pristranosti,
izvještaj predstavlja šokantno razotkrivanje potpune nebrige tih ljudi za ljudske
«uzorke» koji su im dani za eksperimentiranje:

Ujutro na dan njegove seanse, pacijentu se daje jedna crvena ruža u vazi. Glazbeni
terapeut iz centra izabrao je program namijenjen pojačanju iskustva - Vivaldija,
Beethovena, Bacha, Wagnera, Simona i Garfunkela, Ramavana majmunsko
pjevanje s Balija i drugo...
Evo primjera jedne seanse snimljene na videokaseti: Pacijent koji je bolovao od
raka, fizički radnik u kasnim četrdesetima, potišten i u strahu od skore smrti,
tjeskobno je sjedio na kauču razgovarajući s Grofom i medicinskom sestrom.
«To tako boli», rekao je glasom punim emocija. «Nikada ne plačem, mislim, ne
mogu si pomoći, ali moram pustiti to da izađe prije ili kasnije.» Zajecao je i Grof
gaje utješio.
Sestra mu je intravenozno ubrizgala jaku dozu LSD-a i čekao je deset do trideset
minuta da počne djelovati. Kad je počeo djelovati, reagirao je strahom. «Ne znam
što da radim», zavapio je. Jecao je i na kraju povratio u lonac... Grof ga je umirio
s nekoliko riječi, nakon čega mu je na uši stavio stereo slušalice. Pacijent je bio
svladan moćnim zvukom Mormonskog crkvenog zbora koji je pjevao «Molitvu
Gospodnju«.
Ležao je nepomično... Nakon dužeg vremena pacijent je počeo izgovarati riječi:
«Poput vatrene lopte. Sve je bačeno u nju, koliko se mogu sjetiti. Sve je definitivno
uništeno. Sve je nestalo. Ne sjećam se, ali tko god to bio, rekao je da je oslobođen.
Netko je bio oslobođen. Ne znam tko je to bio. Ne znam tko je to bio, ali bio je
slobodan.
Grof je upitao pacijenta je li on taj koji je oslobođen i čovjek je odgovorio, «Da,
da». 16

«LSD Therapv: Quiet Revolution in Medicine«, L. A. Times, 15. prosinca 1972. g., VII. dio str. 10,
11.