Page 12 - Edward Griffin - Svijet bez raka

utvrđivanje omjera između onih koji od toga imaju koristi i onih koji nemaju. Taj
je omjer često na razini od svega osam ili devet ljudi na njih stotinu. Osim toga,
«imati koristi« može značiti bilo kakvo blago poboljšanje kao što je privremeno
smanjenje veličine tumora. To gotovo nikada ne znači potpuno izlječenje. Ako se
tim studijama išta «dokazalo» onda je to da je većina terapija za rak koje je odo­
brila FDA i opasna i nedjelotvorna.
Zatim je tu pitanje novca. Protokoli testiranja koje je odredila FDA vrlo su
skupi. Zagovaratelji nove terapije moraju zaposliti veliku skupinu tehničara te
pripremiti tisuće i tisuće stranica sa statistikama. Potpuni izvještaji znaju doseći
težinu i visinu prosječnog muškarca. Taj proces može trajati godinama i progutati
više od dvije stotine milijuna dolara po studiji.
Samo velike farmaceutske kompanije mogu igrati tu igru. (Iako se javno žale
zbog tih troškova privatno ih odobravaju, budući da to sprječava konkurenciju
od strane malih kompanija.) Potencijalna korist od izbacivanja novog proiz­
voda na svjetsko tržište itekako je vrijedna tog ulaganja. No tko bi bio spreman
potrošiti toliki novac na razvoj proizvoda koji se ne može patentirati? Tvari koje
se nalaze u prirodi ne mogu se patentirati. Mogu se patentirati samo one koje su
djelo čovjeka. Kad bi neka kompanija potrošila dvije stotine milijuna dolara kako
bi od FDA dobila dozvolu za neku prirodnu tvar njeni bi konkurenti tada bili u
mogućnosti prodavati taj proizvod, a kompanija zaslužna za otkriće nikada ne bi
uspjela vratiti uložena sredstva.
Stoga - dobro ovo zapamtite - sve dok trenutni zakoni budu na snazi isključivo
će patentirane tvari biti «odobrene» za terapiju protiv raka. Nikakva tvar iz prirode
nikada neće biti legalno dostupna za rak ili bilo koju drugu bolest, osim ako ne
bude moguće monopolizirati njen izvor ili patentirati njenu preradu. Koliko god
ona bila sigurna i djelotvorna i koliko god ljudi imalo koristi od nje, zauvijek će
biti osuđena na kategoriju «nedokazanih» terapija. Kao takve, besplatno dostupne
lijekove iz prirode uvijek će biti nezakonito prepisivati, promicati, a u mnogim
slučajevima čak i koristiti.
Dijelom iz tih razloga iznosim sljedeće upozorenje i odricanje od odgovornosti.
Ali čak i bez ove pozadine priče zdrav razum nalaže da žrtve raka treba poticati na
veliki oprez prilikom izbora terapije. Stoga, evo upozorenja: laetril je, službeno,
nedokazan tretman za rak. Autor ove knjige istraživač je i pisac a ne liječnik.
Činjenice iznesene na stranicama ove knjige nude se samo kao informacije, ne kao
medicinski savjeti. Njihova je svrha stvoriti temelj za informirani pristanak. Iako
svatko od nas može napraviti mnogo na polju prevencije, samoliječenje kliničkog
raka nije preporučljivo. Primjena bilo koje terapije protiv raka, uključujući preh­
rambenu terapiju, trebala bi se provoditi pod nadzorom zdravstvenih radnika koji
su specijalisti na svojim poljima rada.