Page 113 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 113
"Dokazani" lijekovi za rak 1 0 3
Daljnja je komplikacija operacije u tome što rezanje tumora - čak i radi
biopsije - dovodi do dviju stvari koje mogu pogoršati stanje. Prvo, jzaziva
traumu na tom području. Tojpokreće proces ozdravljenja koji pak_dovodi do
stvaranja većeg broja stanica trofoblasta kao nusprodukata tog procesa. (Vidi V.
poglavlje.) Drugi je učinak to da, ako se maligno tkivo ne ukloni u potpunosti,
ostatke može okružiti ožiljno tkivo od operacije. Kao posljedica toga, rak često
bude izoliran od djelovanja enzima gušterače koji su neophodni za izlaganje
stanica trofoblasta kontrolnom djelovanju bijelih krvnih zrnaca.
Možda je najveći razlog protiv operacije činjenica da, statistički, nema čvrstih
dokaza da pacijenti koji se podvrgnu operaciji imaju imalo duži očekivani životni
vijek, u prosjeku, od onih koji to ne učine. Prvu statističku analizu ovog pitanja
sastavio je 1844. godine dr. Leroy d'Etoilles, a objavila ju je Francuska akademija
znanosti. To je, do danas, najopsežnija studija te vrste ikada objavljena. Tijekom
razdoblja od trideset godina 174 liječnika predala su povijesti slučajeva 2.781
pacijenta. Prosječno preživljavanje nakon operacije bilo je samo jednu godinu i
pet mjeseci - što se mnogo ne razlikuje od današnjeg prosjeka.
Dr. Leroy d'Etoilles razvrstao je svoje statistike prema tome jesu li pacijenti
bili podvrgnuti operaciji, kaustičnim sredstvima ili su odbili takve tretmane.
Njegova otkrića bila su šokantna:
Kada se sve uzme u obzir, operacije ili kaustična sredstva imali su kao rezultat
produženje života od dva mjeseca za muškarce i šest mjeseci za žene. Ali to je bilo
samo u prvih nekoliko godina nakon početne dijagnoze. Nakon tog razdoblja,
oni koji nisu prihvatili tretman imali su oko pedeset posto veću vjerojatnost
preživljavanja. 5
Novija istraživanja dala su slične rezultate. Pacijenticama oboljelima od raka
dojke uklanjao se ne samo tumor nego i cijela dojka i limfni čvorovi. Često su
se uklanjali i jajnici, jer njihovi hormoni stimuliraju rak. Najzad je 1961. godine
započeto je opsežno istraživanje, nazvano Nacionalni projekt za kirurgiju i
pomoćna sredstva kod raka dojke. Nakon sedam i pol godina statističkih analiza
rezultati su bili konačni: nije bilo značajne razlike u postotku preživjelih između
pacijenata koji su imali manju operaciju i onih koji su imali veću.
Moglo se i očekivati da će se poduzeti napori da se diskreditira ta studija.
Timovi revizora pročešljavali su arhive 5.000 liječnika i 484 medicinska centra
koji su u njoj sudjelovali. Godine 1991. objavljeno je da studija nije pouzdana.
Zašto? Zato što je jedan liječnik (od njih 5.000) falsificirao svoje podatke, a dva
Walter H. Walshe, The Anatomy, Physiology, Pathology and Treatment of Cancer (Boston: Ticknor & Co.,
1844.)