Page 93 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 93

često  ih  se povezivalo  s neobičnim  letjelicama koje  uvelike  podsjećaju  na „leteće tanjure"   Henoka kao  „sedmog  od  Adama"  i  iznosi  događaje  prije  Potopa.  Vrlo je  zanimljivo  da
 iz  današnjih  izvještaja  o  NLO-ima.  Knjiga  proroka  Henoka  opisuje  pad  čuvara,  anđela'  koji  su  bili  očevi  Nefila,  a  također
 Knjiga  Postanka  govori  da  su  prije  Potopa,  ali  i  poslije,  sinovi  bogova  ženili  s e kaže  i  da  su  pali  anđeli  zatražili  od  Henoka da kod  'Boga'  posreduje  u  njihovu  korist.
 ljudske  kćeri,  a  u  Knjizi brojeva  nazivaju  se  Nefili,  sinovi  Anaka  ili  potomci  Anakima  Jedan  od  dijelova  knjige  nosi  naslov  Knjiga čuvara.  U  njoj  se  govori  o  interakciji  između
 (Anunnakija).  Prema  učenjaku  i  piscu  Zechariji  Sitchinu,  koji je  napisao  mnogo  knjiga  palih anđela  i  ljudi  te kako  su  počeli  'začinjati'  djecu:
 o  sumerskim  pločicama,  izraz  „glasoviti  ljudi"  iz odlomka  Knjige  Postanka  o  Nefilima,  a
 na temelju  svog sumerskog izvornika,  trebao bi  glasiti  -  „ljudi iz nebeskih  vozila".  Ovime  Kada su se  djeca ljudi namnožila dogodilo se da su se  u to doba  u njihovim redovima
 priča  poprima posve drugu dimenziju  i postaje  mnogo  smislenija.  Važan je  i izraz „heroji   rađale prekrasne  i pristale kćeri.  I vidješe ih anđeli,  djeca neba,  i žudješe za njima, te
 iz davnina"'.  Riječ 'heroj' dolazi od egipatskog izraza  neru'  koji se, po istraživaču Wallisu   rekoše jedni  drugima:  „Hajdemo  odabrati  sebi  žene  od  ove  ljudske  djece  i začnimo
            si
              djecu".
 Budgeu, odnosio na  kralja  kao predstavnika boga  Sunca na Zemlji".  Točno značenje bilo
 je  „ljudsko  biće  koje  nije  bilo  ni bog ni  demon",  a  taj je  izraz očigledno  upućivao  na  rasu  1  reče im Semjaza,  njihov voda:  „Bojim se da to nećete pristali  učinili, te da ću samo
 križanaca.  Pisac  Homer  (8.-9.  st.  pr.  Kr.)  napisao  je  kako  su  „heroji  uzdizani  ponad  ja  morati  platiti  kaznu  za  laj  veliki  grijeh."  No  svi  mu  odgovoriše ovako:  „Položimo
 rase  prosječnih  ljudi".  Pjesnik  Pindar  (518.-438.  g.  pr.  Kr.)  koristio  je  izraz  'heroj/heru'  svi  zakletvu  i  obvežimo  se  uzajamnim  kletvama  da  nećemo odustati  od  plana  te  da
 opisujući  rasu „između  bogova  i  ljudi".  Flavije  Josip,  pisac  i  povjesničar  iz prvog stoljeća,   ćemo  ga  provesti  do  kraja."
 o  navodu  u  Knjizi Postanka  o  križanju  'bogova  i  ljudskih  žena  napisao  je  ovo:
            Zatim  se  svi  zaldeše  i  obvezaše  uzajamnim  kletvama.  A  bijaše  ih  ukupno  dvije
 ... jer mnogi su  se anđeli  Božji  družili  sa ženama  i začinjali  sinove,  a ovi  su se kasnije   stotine;  onih  što  spustiše  se  u  doba  Jareda  na  vrh  planine  Hermon,  i  nazvaše  je
 pokazali  nepravednima  i  prezirateljima  svega  što  je  dobro,  zbog  uzdanja  u  vlastitu  planina  Hermon,  jer  bijahu  se  zakleli  i  obvezali  uzajamnim  kletvama  da  izvršit  će
 snagu;  jer  predaje  govore  da  su  ti  muškarci  vršili  djela  nalik  onima  što  su  ih  vršili,  dogovoreno.
 kako ih  nazivaše Grci, divovi.
            'Plan'  od  kojeg  „neće odustati"  odvija  se  i danas,  a  križanje je gotovo  sigurno  izvor
 Izraz  'anđeo',  što  znači  'glasnik',  počeo  se  povezivati  s  tim  ne-ljudskim  bićima,  vjerovanja  u  „Istočni  grijeh"  koje  kaže  da je  svatko  „rođen  kao  grešnik".  Križanjem  su
 gmazoidnim  i  ostalim.  U  Septuaginti,  grčkoj  verziji  Starog  zavjeta,  izraz  „sinovi  bogova"  nastali  Nefili  iz  Knjige  Postanka  ili,  kako  ih  Knjiga  Henokova  naziva,  Anakim  ili  Anak
 preveden  je  kao  'angelos'  -  anđeli.  Naziv  za  Sumer  na  pločicama  je  KI.EN.GIR,  što je   (divovi)  -  Anunnaki/ljudski  križanci:
 prevedeno  kao  „Zemlja  gospodara  plamtećih  raketa"  a  također  i  kao  „Zemlja  čuvara".
 Izraz  'čuvari'  često  se  koristi  za  opis  drevnih  'bogova',  a  danas  neki  ljudi  koji  tvrde  da  1 zatrudnješe one, noseći  u  sebi  velike divove, čija visina  bijaše  tri  tisuće ela.  A kasnije
 su  ih  oteli  gmazoidi  i  druga  ne-ljudska  bića  govore  da  su  ovi  sami  sebe  opisivali  kao  pojedoše  oni  sve  što  su  ljudi  imali.  A  kada  ih  ljudi  više  nisu  mogli  hraniti  divovi
 'promatrače'  ili  'nadglednike'.  Egipatski  naziv  za  njihove  bogove  -  Neteru  -  doslovno  se  okrenuše  protiv  njih  i  počeše  proždirati  ljude.  I  počeli  su  griješiti  protiv  ptica,  i
 se  prevodi  kao  'čuvari'.  Spominju  se  dobri  i  loši  'čuvari',  od  kojih  su  mnogi  opisani  kao  zvijeri,  i gmazova, i riba;  i proždirali su meso jedni drugih,  i pili  su  krv.
 j
 gmazolika  bića.  U ednom  fragmentu  Svitaka  s  Mrtvog  mora  kojeg je  preveo  proučavatelj
 hebrejskoj jezika  i  kulture Robert Eisenman  nalazi  se opis čuvara po imenu  Belial  koji je   U  drevnom  hebrejskom  tekstu  Knjizi  Noinoj  i  njenoj  izvedenici  Knjizi  proroka
 opisan kao Princ lame  i Kralj zla. Navodi se daje imao zastrašujuću  pojavu  - poput zmije s   Henoka  opisano  je  čudnovato  rođenje  ne-ljudskog  djeteta,  za  kojeg  se  ispostavilo  da  je
 „izgledom  guje".  Jedna od glavnih anđeoskih skupina  u hebrejskim  predajama su Serafina*   čuveni  Noa  iz  priče  o  Velikom  potopu.  Takav  se  događaj  spominje  i  u  Svicima  s Mrtvog
        tnora  koji  sadrže  materijale  iz  Knjige  proroka  Henoka.  Čudno  dijete  opisano  u  tim
 ili  „vatrene  zmije",  a  čuvari  se  često  povezuju  s  opisima  zmija.  U  perzijskim  učenjima
 također  se  govori  o  biću  opisanom  kao  „stara  zmija  s  dvije  noge",  baš kao  što  u drevnoj   tekstovima je  sin  Lamehov.  Navodno  se  razlikovao  od  ljudskih  bića  i  više je  nalikovao
 Knjizi  proroka  Henoka  nailazimo  na  hodajuće  zmije.  Mnogi  učenjaci  pretpostavljaju  da  »djeci  anđela  na  nebu".  Prema  opisu,  koža  Lamehovog  djeteta  Noe je  bijela,  kosa  mu je
        plava,  a  svjetlost  iz  njegovih  očiju  obasjavala  je  cijelu  kuću  „poput  Sunca".  Gmazovska
 je  Knjiga Henokova  u  svojem  današnjem  obliku  napisana  negdje  oko  drugog  stoljeća  bića  sjajnih  očiju  i  ljeskavih  tijela  opisuje  Credo  Mutwa  na  osnovu  afričkih  zapisa,
 prije nove  ere,  ali  da  potječe  iz  mnogo  starijih  zapisa.  Škotski  istraživač  James  Bruce tri   drevnih  i  suvremenih.  Ovaj  opis  gmazoida  čije  oči  „sjaje  poput  Sunca" edno  je  od
                                                                         j
 primjerka  te  knjige  pronašao  je  1773.  godine,  a  fragmenti  deset  Henokovih  rukopisa  mogućih  izvorišta  štovanja  boga  Sunca  od  strane  krvnih  loza gmazovskih  križanaca  od
 pronađeni  su  medu  Svicima s  Mrtvog mora  otkrivenih  između  1947.  i  1956.  u  Kumranu  drevnih  vremena,  a  kojeg danas  nastavljaju  elitne  obitelji,  iako  su  razine  štovanja  Sunca
 u  Izraelu,  gdje  je  prije  2000  godina  navodno  živjela  esenska  zajednica.  Tekst  opisuje
        višestruke,  ovisno  o  tome  koliko  ste  visoko  u  hijerarhiji  znanja.  Plavokosa,  plavooka
        bića  laserskog  pogleda  opis  su  zagonetnih  ljudi  ili  'bogova'  koji  se,  tisućama  godina  pa
        sve  do  današnjih  dana,  javlja  u  raznim  kulturama  diljem  svijeta.  Lameli  ispituje  svoju
  Ov o je doslovan  prijevod  izraza 'heroes of old' iz engleske verzije  Biblije.  U hrvatskoj  verziji  heroji
 1
 se kao  takvi ne spominju  već je odlomak preveden opisno,  i to ovako:  ...'to su oni od starine po  snazi  ženu  o ocu  djeteta  Noe:
 glasoviti  ljudi'  (Knjiga Postanka, 6:4);  op. prev.
   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98