Page 623 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

koji su predviđali scenarije iz noćnih mora, baš kao i danas s globalnim zagrijavanjem. Vremenski razmak jednostavno je posljedica veličine oceana kojima treba i po
Jedan dokumentarac prije nešto manje od trideset godina postavlja pitanje: "Hoće li tisuću godina da toplinu preusmjere u ispuštanje C 0 2 . Wunsch nastavlja:
novo ledeno doba prekriti tlo i zakopati gradove?" Ispuštanje ugljičnog dioksida ne
uzrokuje klimatske promjene, to je i više nego jasno. On jest jedan od stakleničkih Oceani pamte prošle događaje unazad čak 10.000 godina. Tako, na primjer, ako netko
plinova koji hvata toplinu Sunca i onemogućava njen izlazak iz Zemljine atmosfere, i kaže da je uočio promjene na sjevernom Atlantiku, što znači da se mijenja klimatski
dobro je što se to događa zato što bi bez efekta staklenika Zemlja bila prehladna za život. sustav, to može značiti jedino da se nešto dogodilo u udaljenim dijelovima oceana
No, profesor Tim Bali ističe kako C 0 2 zauzima vrlo mali dio Zemljine atmosfere. U desetljećima ih stoljećima ranije, posljedice čega se počinju uočavati na sjevernom
smislu promjena, mjeri se deset dijelova na milijun. U filmu Velika prijevara globalnog Atlantiku.
zatopljenja Bali kaže da izraženo u postotcima u odnosu na ostale plinove - kisik, dušik,
itd. - u atmosferi ima 0,054 posto C 0 2 . "To je nevjerojatno mala količina kojoj moramo Otprilike prije 800 godina vladao je srednjovjekovni klimatski optimum, te bi na
pridodati i onaj dio kojeg dodaju ljudi, što je glavno žarište zabrinutosti, a koji je još temelju ranijih događaja tek sada trebali očekivati otpuštanje ugljičnog dioksida iz
oceana. Druga stvar: ukoliko bi ugljični dioksid bio krivac za klimatske promjene, javilo
manji." C 0 2 uglavnom je beznačajan staklenički plin u odnosu na 95 posto stakleničkog
efekta uzrokovanog vodenom parom. Ugljični dioksid prirodnije plin koji proizvode sva bi se više topline u onome što se naziva troposfera nego na samoj površini. Maksimalno
živa bića i koji omogućuje rast života. Ljudi proizvode manje količine C 0 2 , u čemu ih zatopljenje trebalo bi biti 10 kilometara iznad površine, no to nije slučaj. Veći dio
atmosfere ne zagrijava se jednako kao i površina, za što jedan znanstvenik kaže: "To nas
nadmašuju vulkani, životinje, bakterije, truljenje bilja u obliku opalog lišća, na primjer,
te daleko najveći izvor ugljičnog dioksida - more. istinski zbunjuje".

Lažje rođena
Goreova glupost
Prijelaz sa straha od novog ledenog doba u strah od katastrofe izazvane porastom
Glavna poanta Ala Gorea prilikom prodaje službene verzije globalnog zatopljenja
proizlazi iz mjerenja jezgri ledenjaka gdje se dubinskim bušenjem utvrđuje koje su temperatura dogodio se u smiješno kratkom rasponu od 1970. do 1980. Ovo dodatno
temperature prevladavale u razdobljima većim od sto tisuća godina. Gore kaže da u potpiruju, kao i većinu "znanstvenih istraživanja", oni koji guslaču plaćaju da gudi u
njihove gusle.
rasponu od 650.000 godina jezgre ledenjaka ukazuju na povezanost C 0 2 i temperature.
"Kada ima više ugljičnog dioksida, temperature rastu", tumači Gore. Istina je da jezgre Glavnu struju 'znanosti' pretežito motivira novac umjesto nepristrane potrage za
istinom. Kada je netko spreman bacati enormne svote u istraživanje koje bi dokazalo
ledenjaka pokazuju povezanost zagrijavanja i C 0 2 , no pitanje je zašto? Profesor lan
da je porast temperatura prouzročen emisijom ugljičnog dioksida, naći će mnoštvo
Clark, vodeći arktički paleoklimatolog, koji je proučavao temperature na Zemlji unazad "znanstvenika" voljnih ispružili ruku i dati mušterijama ono što traže. Državni se novac
milijuna godina, kaže da postoji veza između zatopljenja i C 0 2 , ali da je pogrešno davao za tražena otkrića o C 0 2 , što je izrodilo cijelu granu znanstvenika, znanstvenih
shvaćena. C 0 2 ne uzrokuje zagrijavanje nego zagrijavanje uzrokuje C02. Njegove
odjela, "novinara ekologa" i administratora koji većinu, a često i sav svoj prihod, duguju
studije jezgri ledenjaka pokazuju da porast temperatura vodi povećanju C 0 2 nakon upravo nasipu koji izjednačava ugljični dioksid i globalno zagrijavanje. Izgleda da se
otprilike 800 godina. "Tako je očigledno da ugljični dioksid ne uzrokuje ta zatopljenja", Margaret Thatcher, dok je bila britanska premijerka 1980-ih, zalagala za globalno
ističe Clarke i dodaje, „zapravo možemo reći daje zatopljenje uzrokovalo veću pojavu
zatopljenje, što je poslužilo kao način reduciranja rudnika ugljena koje nije podnosila
ugljičnog dioksida. Clark kaže kako je jasno daje C 0 2 proizvod temperatura, sto pokazuje
te kako bi opravdala svoju želju za povećanjem nuklearne energije. Njen ministar
daje temeljna pretpostavka službene priče o globalnom zatopljenju pogrešna. Čini se da financija Nigel Lawson bio je prvi političar koji će financirati istraživanje o globalnom
se vremenski razmak od 800 godina između povećanja temperatura i ugljičnog dioksida zatopljenju, međutim kasnije kada je vodio istraživanje klimatskih promjena na traženje
javlja zbog svojstvenog djelovanja oceana. Carl Wunsch jedan je od vodećih svjetskih Gornjeg doma, postao je jedan od najotvorenijih političkih kritičara službene priče.
stručnjaka na tom polju. On je profesor oceanografije na Tehnološkom institutu "Priča jednostavno ne drži vodu" izjavio je. Thatcher je očigledno rekla Kraljevskom
Massachusetts i gost profesor oceanografije na Harvardu i Londonskom sveučilištu. društvu, masonskoj utvrdi glavne struje znanosti, da će im novac biti na raspolaganju za
Također je i viši gostujući član Odjela za fiziku i matematiku Sveučilišta Cambridge, a dokazivanje teorije o globalnom zatopljenju vezanom uz C 0 2 . 1 brana se digla. Dok je
napisao je i četiri vodeća udžbenika iz oceanografije. On kaže: Margaret Thatcher možda poslužila kao sredstvo da se pokrenu stvari, prava orkestracija
se, kao i obično, stvarala iza scene odalde je plan nalagao da marionetski političari to
Oceani su glavno spremište u koje ugljični dioksid odlazi nakon što izađe iz atmosfere, predstave kao "državnu politiku". Thatcher je zatražila od Britanskog meteorološkog
odnosno kroz kojeg ponovno odlazi u atmosferu. Zagrijavanjem površine oceani ureda osnivanje odjela za klimatske modele koji bi dao osnove UN-ovoj Međunarodnoj
pokazuju sklonost ispuštanju ugljičnog dioksida. Na sličan način, kada se površina komisiji za klimatske promjene, odnosno IPCC-u. Profesor Philip Scott kaže:
hladi, oceani utječu na smanjenje veće količine ugljičnog dioksida.