Page 400 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

obavještajnom službom, i planiranog napada na Sjedinjene Države na dan 11. rujna
2001.
Možemo očekivati još brojne laži o 'urotama' i 'prijetnjama', i nesumnjivo će biti
i drugih terorističkih napada osmišljenih od strane istih onih ljudi koji će pomoću
njih nastojati uvesti još veću kontrolu i nadzor. Problem-reakcija-rješenje uistinu je
najmoćnije oružje masovne obmane, ali djeluje isključivo zbog poslušnosti većinskih
medija koji bez pitanja ili preispitivanja ponavljaju službenu priču. Nažalost, uz nekoliko
časnih iznimaka, takvi su naši današnji mediji. Savez "pobornika nepostojanja

zavjere"

Mediji su najmoćniji entitet na Zemlji. Imaju moć kojom će nedužne učiniti krivima a krive
nedužnima, što je doista prava moć, jer time kontroliraju kolektivni um mase.
Makom X

Očajnički pokušaji da se zataška istina o i l . rujna i drugim insceniranim događajima,
kao i o zavjeri općenito, urodili su nekim neobičnim primjerima savezništva. Na istoj
strani nalazimo veći dio intelektualaca iz redova establišmenta, političke i novinarske
lijeve i 'zelene', te političku i novinarsku 'desnicu'. Ustvari, „ekstremnu desnicu". Ove
prividno 'suprotstavljene' skupine stale su pod isti kišobran u zajedničkom služenju
sustavu i njihovom vlastitom isprogramiranom svjetonazoru.
Temelj svake tiranije je kontrola informacija, a današnja svjetska tiranija gotovo
da je to i postigla. Većinski mediji u vlasništvu su korporacija koje omogućuju da ono
što se servira u dnevnim 'vijestima' tjera ljude da vide svijet na način koji odgovara
korporacijama i skrovitim mrežama krvnih loza koje ih nadziru. Zbog toga jedino
preispitivanje službene verzije događaja od 11. rujna potječe od istraživača i pravih
novinara koji djeluju izvan većinskih medija (kontroliranih od strane korporacija).
Korporacije gmazovskih križanaca kao što su General Electric, AOL Time Warner,
Disney, News Corporation, Viacom i Bertelsmann posjeduju ogromne segmente svjetskih
medija a, uz daljnja preuzimanja i spajanja poduzeća, ta kontrola prelazi u sve manji
broj ruku. Potiču to i vlasti koje su pod nadzorom gmazovskih križanaca, smanjujući
ograničenja u sferi medijskih monopola. To se često radi nuđenjem političke podrške
u zamjenu za promjene u zakonu, što je tehnika koju su vrlo uspješno koristili moguli
poput Ruperta Murdocha. Imamo, dakle, začarani krug, jer što više medija korporacije
mogu posjedovati, to značajnija postaje njihova politička podrška, čime se može vršiti
veći utjecaj na strukture vlasti. Poštenja radi, treba reći da je čak i iskrenim novinarima
gotovo nemoguće iznositi istinu dok djeluju unutar nametnute neobjektivnosti i
ograničenja onoga o čemu je dopušteno izvještavati, a takvi se novinari sada ionako
'pročešljavaju' i uklanjaju. Vladari iz sjene imaju strategiju da upošljavaju samo one
koji neće ugrožavati sustav. Gospodari korporacijskih medija žele glupe i neupućene
novinare te one kojima su karijera i 'slava važniji od istine.