Page 26 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 26

ćemo  se  više  usklađivati  s  računalnom  razinom  stvarnosti.  Beskrajna  svijest  ne  treba
                se  truditi  da  preživi  jer  ona  ne  može  'umrijeti'.  Beskrajno  je  mnogo  primjera  reakcije
                računala  s  ciljem  preživljavanja.  Među  njima je  i  reakcija  „bori  se  ili  bježi"  kada,  suočeni
                s  mogućom  opasnošću,  mi  ili  pobjegnemo  ili  upotrijebimo  silu.  Pišući  ovo  poglavlje,
               naišao  sam  na  članak  o  kukcima  kojima  pesticidi  više  ne  mogu  nauditi  iako su  ih  ranije
               bespoštedno  ubijali.  To  je  još jedan  primjer  tjelesnog  računala  koje,  kako  bi  preživjelo,
               reagira  na  opasnost.  Ponekad  su  promjene  u  okolišu  tako  strelovite  i  tako  krupne  da
               „živi  um"  računala  ne  može dovoljno  brzo  ostvariti  najvažnije  promjene,  što  dovodi  do
               'izumiranja'  određene  životinjske  ili  biljne  vrste.

               Dobrodošli na „Zemaljski kanal"
               Dakle,  'mi'smo  beskrajna  svijest,  nismo  naša  tijela.  Biološko  računalo  rabimo  samo  da
               bismo  iskusili  ovaj  'svijet',  i  to je  to.  Da  to  ne  činimo  ne bismo  mogli  ući  u  interakciju  s
               našim  okruženjem.  O n o  što  nazivamo  „stvorenim  svijetom"  načinjeno  je  od  ogromne
               mreže  međupovezanih  frekvencija,  ili  'dimenzija',  života  i  iskustva.  Vrlo  je  prikladna  naših  pet  osjetila  može  percipirati.  Ta  su  osjetila  dio  programa  tjelesnog  računala  koji
               usporedba  s  emitiranjem  radija  ili  televizije.  U  prostoru  kojeg  sada  zauzimate  nalaze  se  podešava  našu  svijest  na  tu  „televizijsku  postaju"  -  'svijet'  pet  osjetila  - i  omogućuje
               sve  radijske  i  televizijske  frekvencije  emitirane  u  vašem  području.  Ne  možete  ih  vidjeti  nam  da  s  njome  ulazimo  u  interakciju.  Ali  tijelo  nije  ono što  mi jesmo.  Mi je zapravo  'ja'
               niti  su  one  svjesne  jedne  drugih  zato  što  ste  vi  i  one  na  različitim  frekvencijama  ili  -  beskrajna  svijest,  sve što jest.
               valnim  duljinama.  'Interferenciju'  doživljavaju  jedino  kada  su  frekvencije  uistinu  vrlo  No,  dogodilo  se  to  da  smo,  zbog  skrivanja  ovog  znanja  od  strane  sila  koje  ću
               bliske.  Isti  je  slučaj  s  našom  stvarnošću.  Naš  „fizički  svijet"  samo  je  jedna  od  bezbroj  razotkriti,  manipulacijama  navedeni  da  se  poistovjećujemo  s  tjelesnim  računalom.
               valnih  duljina,  frekvencija  ili  dimenzija,  a  da  bismo  iskusili  tu  razinu  i  ulazili  s  njom  Tako  smo  počeli  slijediti  računalne  programe  i  softver  u  našim  mislima,  emocijama,
               u  interakciju  potrebna  nam  je  vanjska  ovojnica  koja  vibrira  unutar  tog  frekvencijskog  reakcijama  i  percepcijama,  vjerujući  da  smo  sve  to  'mi'.  Čineći  to,  postajemo,  da  tako
               raspona.  Naša  svijest  prebrzo  vibrira  da  bi  mogla  ući  u  učinkovitu  interakciju  s  tom  kažem,  'nesvjesni', time  što  našu točku  opažanja,  percepcije  i  donošenja odluka  mičemo
               frekvencijom.  Mogli  bismo  si  to  predočiti  ovako:  biste  li  mogli  podići  šalicu  da  vibrirate  iz  našeg  pravog  'ja'  kako  bismo  slijedili  programirane  misli  i  reakcije  u  softveru  prividnog
               na  frekvenciji koju emitira radio  BBC  ili  televizija  CBS?  Ne  biste.  Takve  frekvencije  prošle  'jfl'tj.  tjelesnog računala.  Tada  se  već  nalazimo  u  ovom  svijetu  i  bivamo  od ovoga  svijeta.
               bi  kroz  šalicu  i  ona  se  ne  bi  micala,  baš  kao  što  radijski  i  televizijski  signali  prolaze  kroz  Uzimamo  istu  odrednicu,  onu  s  pet  osjetila,  koju  ima  i  tjelesno  računalo,  ne  znajući
               zidove,  ne  utječući  na  njih.  Ovdje  na  scenu  stupa  tjelesno  računalo:  ono  vibrira  unutar  da  je  tijelo  sredstvo  preko  kojeg  naša  beskrajna  svijest  želi  iskusiti  ovu  ravan.  Kada
               frekvencijskog  raspona  ovog  „fizičkog  svijeta"  i  tako  može  ući  u  interakciju  sa  svime  što  se  nalazimo  u  ovom  potonjem  modu  razumijevanja  mi  smo  u  ovom  svijetu  u  smislu
               je  na  istoj  valnoj  duljini  -  bila  to  šalica,  šal  ili  školjka.  Tijelo  je  sredstvo  kroz  koje  naša  iskustva  na  temelju  pet  osjetila,  ali  nismo  od  ovog  svijeta  u  smislu  svjesnosti  iz  koje
               beskrajna  svijest  može  izravno  doživjeti  ovaj  raspon  frekvencija  kojeg  ću  nazvati,  radi  promatramo  i opažamo.  Kada  ljudi  ne  uspijevaju jedni  s  drugima  komunicirati  i  medu
               jednostavnosti,  ravan  tj.  svijet  ili  dimenzija  pet  osjetila.                  njima  ne  postoji  obostrano  razumijevanje  za  njih  kažemo  da  su  na  „različitim  valnim
                                                                                                    duljinama".  Da,  upravo  se  o tome  i radi.
                   Zato je naših  pet osjetila  (vida, dodira, njuha, sluha  i okusa)  toliko ograničeno.  Ona
               mogu  percipirati  samo  ovaj  raspon  frekvencija,  ovu  dimenziju.  Na  primjer,  frekvencijski  I  zato  oni  koji  se  nalaze  u  računalnom  modu  smatraju  ludima  i/ili opasnima  ljude
               raspon  ljudskog  vida  neizmjerno je  malen  u  usporedbi  s  onim  što  postoji  u  prostoru  za  koji  govore  o  životu  i  svijetu  iz  perspektive  beskrajne  svijesti.  Kada  biste  računalu
               kojeg  mislimo  da  ga  možemo  vidjeti.  Naše  oči  opažaju  samo  takozvanu  „luminoznu  pokušali  reći  da  njime  upravlja  tip  za  tipkovnicom,  te  da  je  njegova  jedina  stvarnost
               materiju",  ono  što  odražava  svjetlo  unutar  određenog  frekvencijskog  raspona.  Čak  i  jedan  obični  magnetski  tvrdi disk između  stotine milijuna  njih,  ono bi vam,  metaforički
               unutar  onoga  što  doživljavamo  kao  fizički  svijet  predmete  možemo  vidjeti  isključivo  govoreći,  odgovorilo  da  ste  ćaknuti.  Takve  smo  spoznaje  izgubili  i,  umjesto  da  se
               kada  se  od  njih  odbija  svjetlo.  U  potpuno  mračnoj  sobi,  bez  izvora  svjetla,  ne  vidimo  poistovjećujemo  s  višedimenzionalnom  beskrajnom  sviješću  mi  se  poistovjećujemo  s
               ništa.  Ovaj  princip  vrijedi  i u  većim  razmjerima.  Znanstvenici  trenutno  pretpostavljaju  našim  trenutnim  ulogama  te  govorimo  da  smo  Charlie  Jones  ili  pak  Mary  Smith.  Na
               da  je  najmanje  95%  mase  u  svemiru  „tamna  materija/energija"  koju  ne  možemo  vidjeti  taj  smo  način  postali  zatočenici  ovog  svijeta  privida  u  kojem  sebe  vidimo  kao  malene,
               jer  ne  odražava  svjetlost  na  način  vidljiv  ljudskom  oku.  Elektromagnetski  spektar  čini  umjesto  velike  i  sveobuhvatne.  Vjerujemo  da  smo  nemoćni  iako  smo,  zapravo,  Sve­
               svega  0,005%  materije/mase  za  koju  se  drži  da  postoji  u  ovom  svemiru,  no  ljudsko  oko  mogući,  Sve-moćni.  Štoviše,  mi  smo  sistematski  indoktrinirani  da  zaboravimo  tko
               može  vidjeti  tek  djelić tih  neizmjerno  malenih 0,005%  (slike  6  i  7).  Taj  djelić  nazivamo  uistinu  jesmo.  Isključivo  skrivanjem  ovog  baznog  znanja  može  nas  se  kontrolirati  u
               „vidljivom  svjetlošću",  a  da vidimo  manje  od  toga  bili  bismo  slijepi.  Ono  što  smatramo  razmjerima  kakve  svakodnevno  doživljavamo.  Većina  ljudi  funkcionira  tek  uz  djelić
               beskrajnim  svemirom  u  stvari  je  jedan  majušni,  majušni  frekvencijski  raspon  kojeg  njihovih  neizmjernih  mogućnosti  budući  da  imaju  pristup samo  djeliću  onoga  što jesu.
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31