Page 17 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

tek poput kuglica ručnih računaljki u usporedbi s biološkim računalom kakvo je ljudsko svijest a ne tijelo. O n o što umire je naše računalo, i to kada se pokvari njegov
tijelo. No, princip je isti. Profesor Bill Ditto vodi istraživanje o biološkim računalima na komunikacijski sustav te više ne može funkcionirati ili se svijest odluči povući iz ove
Tehnološkom institutu u Georgiji. On kaže: „Kako bi došla do ispravnog odgovora u stvarnosti i okončati ovo iskustvo. Svjesnost osigurava izvor napajanja koji će pokrenuti
današnja računala morate 'ubaciti' potpuno ispravne podatke. Nadamo se da će neko računalo tj. „ušlekati ga u struju", a kada utikač izvadimo iz utičnice računalo prestaje s
biološko računalo uspjeti doći do ispravnog odgovora na temelju djelomičnih podataka, radom. Što se događa kada bacite računalo s velike visine? Više ne radi - ono umire. Što
gdje će ono samo popuniti praznine". Najjednostavnije rečeno, biološka računala imaju se događa kada čovjeka bacite s velike visine? Isto to. Što se događa kada računalni virus
sposobnost, do određenog stupnja, da razmišljaju sama. To vrijedi i za tijelo, na daleko uništi operativni sustav računala? Računalo više ne može raditi - ono umire. Što se
naprednijoj razini, a problem je u tome što mu dopuštamo da misli i za nas. Upali smo u događa kada virus, rak ili neki drugi uzrok prekida rada uništi operativni sustav tijela?
stupicu privida da smo mi naše tijelo i stoga vjerujemo da su sve misli i emocije tjelesnih Isto to. Što se događa kada zataji memorija računala?
računala naše.
Računalo postaje konfuzno i nesposobno odgovarati na naredbe i informacije
No, to ne mora nužno biti slučaj. Ustvari, govorimo li o višim razinama naše onako kao što je to moglo ranije. Što se zbiva kada do toga dođe u „ljudskom biću"?
beskrajne svijesti, to uopće nije slučaj. Donekle bih promijenio citat Alberta Einsteina na Takvo stanje nazivamo Alzheimerovom bolešću ili nekom drugom mentalnom bolešću.
početku ovog poglavlja i rekao: „Prava vrijednost ljudskog bića leži u onoj mjeri u kojoj je Kada računalo nije aktivno i odmara se ulazi u ,,mod spavanja". Isto to čini i tijelo.
postigao oslobođenje od računalnog ega". Djelovanje različitih dijelova računala uvelike Sličnosti su nebrojene, kao što i moraju biti kada govorimo o istim osnovnim pojavama
nalikuje djelovanju tijela jer su, u načelu, tijelo i računalo istovjetni. Sustav tjelesnog i operativnim načelima.
računala temelji se na mreži DNK/gena koja, medu mnogim drugim stvarima, stanicama Međutim, ponovno moramo naglasiti da mi ne umiremo i da mi ne dobivamo
šalje razne podatke. Kada se to odašiljanje odvija besprijekorno mi smo „zdravi", jer Alzheimerovu ili bilo koju mentalnu bolest, dobiva ih tjelesno računalo. Na isti način
pravi podaci stižu do pravih stanica u pravo vrijeme. Upravo ta komunikacijska mreža operator na računalu koji sjedi za tipkovnicom ne dobiva računalni virus. O n o što
reagira na bolest, ili iscjeljuje posjekotine i modrice, te po potrebi otpušta kemikalije
zovemo „mentalnom bolešću" ne predstavlja nikakav problem s našom beskrajnom
ili apsorbira otrove kako bi se održala sviješću, radi se o oštećenom računalu. Možete vi biti najbolji računalni operater na
ravnoteža ili obranilo tijelo od 'upada' planetu, ali ako vaš uređaj ne može obraditi podatke koje ste u nj unijeli nećete ga moći
prijetećih elemenata ili drugih nepoželjnih natjerati da radi punim kapacitetom. Obično kažemo da računalo ne može raditi kao
promjena. Kada u funkcioniranju što je radilo prije, posebno ako je već starije i rabljeno. Što obično kažemo za naša tijela
sustava dode do poremećaja upute kada ostare? „Ne mogu raditi ono što sam nekad radio." Govoreći o takvim stvarima,
postaju nejasne, kao npr. pri gubljenju zanimljivo je da rabimo izraz 'ja'. No, tjelesno računalo nismo 'mi'. Mi smo svjesnost
signala kod mobilnih telefona, pa tijelo - svijest - sve što je oduvijek bilo, jest i uvijek će biti. Mi smo beskrajna svijest a ne
počinje pogrešno funkcionirati. Takvo konačno računalo, no čim to dvoje pobrkamo našem „uređaju za satelitsku navigaciju"
stanje nazivamo 'bolest', bila ona fizička, zatvor se može pričiniti prostranom cestom. Naš je svijet ustrojen tako da nas navede
mentalna ili emocionalna. Slično se da to dvoje pobrkamo jer tada nas se može lakše kontrolirati i obuzdati, o čemu govori
događa kada nalozi u osobnom računalu ova knjiga. Računalo je programirano da reagira na sklop naredbi, ili na neki 'sofver'.
postanu nejasni zbog 'virusa' ili iz nekog Sastoji se od montažne ploče ili „matične ploče" preko koje se električni signali
drugog razloga. Računalo počinje odašilju različitim dijelovima računala, a glavni obrađivač podataka u toj mreži zove se
pokazivati znakove 'bolesti' ili nesklada. mikroprocesor ili CPU - central processing unit (središnji procesor ili samo: procesor).
U početku će se to možda odraziti samo Računalo ima memoriju koja se zove „hard drive" (jedinica tvrdog diska ili diskovni
na njegovu brzinu reagiranja, pa ćemo pogon) i „virtualnu memoriju" ili 'RAM' u kojoj se nalaze podaci dok računalo radi.
reći da je „računalo sporo". Sporo je zato Potom se ono što želite zadržati u toj virtualnoj memoriji prebacuje na tvrdi disk kada
što podaci ne kolaju strujnim krugom pritisnete tipku za pohranu podataka ('save'). Računala također imaju softver koji ih štiti
optimalnom brzinom i učinkovitošću. od virusa i drugih vanjskih prijetnji. Zovemo ih vatrenim zidovima (engl. 'firewalls')
'Virus' čak može poremetiti računalni
komunikacijski sustav u toj mjeri da kao stoje Norton Anti-Virus. Tjelesno računalo radi, u biti, na isti način. Posjeduje tvrdi
računalo više ne možemo upaliti. Što u disk, virtualnu memoriju, matičnu ploču i antivirusni 'softver'.
Slika 1: Ljudi na vrtuljku. Većina ljudi funkcionira lom trenutku kažemo? „Računalo mi je Genetski „hard disk"
na kompjutorskoj razini stvarnosti; drugi su nešto crklo". Isto se događa kada 'mi' umremo.
svjesniji ali ipak zarobljeni prividom; a neki su Tvrdi disk tijela čine deoksiribonukleinska kiselina ili DNK i stanice. Kao što ćemo
svjesno povezani s beskrajnom sviješću. U biti, 'mi' ne umiremo jer 'mi' ne vidjeti, slanice su poput računalnih čipova. Dva uzvojita lanca DNK u stanicama
možemo umrijeti. Mi smo beskrajna smatraju se genetskom knjižnicom tijela koja sadrži, i 'skida' putem razmnožavanja,