Page 14 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

odjednom će nam se razbistriti pred očima. Svijet se čini ludim jer smo ga promatrali iz što je svojevrsna optička varka njegove svijesti. Ova je varka neka vrsta zatvora za
krivoga kuta. A kada ga pogledamo iz drugog kuta reći ćemo samo: „Aha, to se, dakle, sve nas, što nas ograničava na naše osobne želje i na 'ljubav' prema nekolicini nama
događa!" najbližih osoba. Moramo stremili lome da se oslobodimo log zatvora sirenjem kruga
našeg suosjećanja, pri čemu bismo obgrlili sva živa bića i cijelu prirodu u svoj njenoj
ljepoti.
Najprije ključna koordinata broj jedan: Tko smo?
I više od toga, trebali bismo shvatiti da smo mi beskrajna svjesnost ili ono što
Upitate li većinu ljudi tko su odgovorit će vam nešto poput: „Ja sam Joe Bloggs.
Radim kao službenik u poduzeću Tooting u Londonu, oženjen sam i imam troje bih nazvao beskrajna svijest. To je razina svijesti koja zna da sama obuhvaća sve. To je
djece. Volim nogomet i vrtlarenje i volio bih posjetiti svog brata u Australiji." Slične sebesvjesno SVE.
stvari stalno gledale na TV-u kada se ljudi natječu u nagradnim emisijama a voditelj Promislite o razlici između kapljice vode i oceana: kapljicu simbolizira osjećaj
im kaže: „Recite nam nešto o sebi." Ljudi se poistovjećuju s onim što jesu, sa svojim odvojenosti, postojanja pojedinačnog 'mene', nepovezanog s bilo čim drugim. Kao kada
poslom, dohotkom, onim što vole i što ne vole te onim što bismo nazvali njihovom se poistovjećujete da ste „Bili Bloggs" ili „Ethel Jones". Ali, vratite tu kapljicu natrag
'osobnošću: „Volim se smijati i zabavljati"; „Volim biti kod kuće i živjeti miran život" ili u ocean: gdje ocean završava, a kap počinje? Nema početka, nema kraja, nema alfe i
nešto slično. No, dolazimo do još ednog „Što ako?" Što ako ono što zovete svojim 'ja, omege jer sve je - Jedno. Na toj razini ne postoji 'mi' - samo beskrajno 'Ja. Dio tog
j
svojom 'osobnošću, čak i svojim spolom, uopće niste vit Što ako su sve to izrazi jednog oceana može biti miran i nepomućen, a drugi može biti razbješnjen i nemiran, ali to
računalnog programa za kojeg ste varkom navedem da mislite kako ste to vi? Pomislili je još uvijek isti ocean, ista Jednota. Mi smo uvijek ocean, uvijek beskrajna svjesnost,
bismo da je lud astronaut koji bi nam, na pitanje tko je on, počeo navoditi značajke svog doslovce se od nje ne možemo odvojiti. Međutim, kada zaboravimo tko smo možemo
svemirskog odijela: „Ja sam NASA Mark 111, rođen 1990-ih. Imam čvrsti gornji dio se smesti i pomisliti da smo odvojeni, da smo kap, a stvarnost opažamo kroz sitne leće
torza, kratke i moderne prijelazne elemente, i talasasta pregibajuća ramena, spojnice stvorene u našem umu. Ove leće opažaju ono u što vjeruju te sukladno tom vjerovanju
koje se na struku i na bokovima mogu nategnuti ili razvlačiti. Podnosim tlak od 0,56 oživolvoruju iskustvo. Ako mislite da ste maleni bit ćete maleni, bez obzira što ste, u
atmosfera i volio bih posjetiti svoga brata u Međunarodnoj svemirskoj postaji." Odmah svojoj biti, beskrajna mogućnost. To je neprilika u kojoj se nalazi čovječanstvo. Mi smo
bismo pomislili da je tip stlačen mnogo višim tlakom od navedenoga. Zašto se, siroti ocean, beskrajna svjesnost, ali vjerujemo da smo tek malena, nemoćna, beznačajna
bedak, poistovjećuje sa svojim svemirskim odijelom? Bolje bi bilo da istoga časa ode kap. Poistovjećujemo se s podjelom i 'dijelovima umjesto s jedinstvom. Ovo se događa
nekom dobrom psihijatru. Da, bilo bi bolje, ali, istini za volju, nije jedini, zar ne? Upravo zbog masovne manipulacije našim osjećajem stvarnosti, što nas je nagnalo da 'Ja
se tako ponašaju i „ljudska bića". Vjerujemo da smo mi naša svemirska odijela i - ako poistovjetimo s biološkim računalom kojeg nazivamo tijelom. Pogledajte samo sve
to progutamo - promaknut će nam onaj pravi zaplet. Kako astronaut može djelovati te religije koje tvrde da je bogohulno reći da ste vi sve ili ono što te religije nazivaju
ako misli da je on sam svemirsko odijelo? U tom bi slučaju zacijelo došlo do kaosa i 'Bogom'. Ne smijemo reći da smo 'Bog'; m o r a m o biti smjerni i prihvatiti da smo tek
zbrke divovskih razmjera. Pa, pogledajte uokolo, u čitav ovaj 'svijet' onih koji vjeruju u podređeni grešnici koji moraju ustuknuti pred Svemogućim - pred njima. Vi ste edno
j
svemirska odijela. I što ćete primijetiti? Kaos i zbrku divovskih razmjera, zar ne? A što beznačajno govno i lijepo se na to priviknite. Jedino ako oni u svećeničkim haljama
drugo? kažu koju dobru riječ za vas imate kakve-takve šanse da izbjegnete susret s tipom koji
Dakle, prvo otkriće na putu prema slobodi - 'vi' niste vaše tijelo; radi se o u rukama drži roglje. Te bedastoće osmislili su oni koji drže konce religije u rukama
fantastičnom biološkom računalu kojim se 'vi' služite kako biste doživjeli ovu stvarnost. (a ne oni programirani, podčinjeni likovi sa smiješnim pokrivalima za glavu) kako bi
To je sredstvo, vozilo, a ne 'ti' ili 'ja'. Svemirsko odijelo je sredstvo pomoću kojega nas zaključali na računalnoj razini percepcije, razini na kojoj nas je lako voditi poput
astronaut može doživjeti druge 'svjetove'. Isto to je i vaše 'tijelo'. Mi nismo naša tijela, mi ovaca i tjerati u torove. Poslušajte, molim vas, religijski jezik: „Gospod je tvoj pastir, a
smo beskrajna svijest i sve što jest, neprekinuto energetsko polje unutar kojeg postoje ti si ovca Njegova". One koji su zatočeni unutar stvarnosti tjelesnog računala nazvat
svi 'svjetovi' i gdje ne postoji niti jedan 'svijet'. Jedina razlika između svega što postoji je ću 'nesvjesnima, a one druge koji su donekle svjesni šire slike nazvat ću 'svjesnima'.
razina spoznaje o tome da smo mi sve što jest. Što je ta spoznaja dublja to ćete u većoj Zapravo, sve je svjesno, samo je razina svjesnosti različita, ali rabit ću izraze 'svjesni' i
mjeri pristupati toj razini 'znanja' i percepcije; što ste više uvjereni da ste 'pojedinac' 'nesvjesni' radi veće jednostavnosti. Prema toj definiciji, gotovo cjelokupno čovječanstvo
odvojen od svega drugoga, to ćete se više odvojiti od onog beskrajnog koji vi u stvari je nesvjesno, jer ljudi se poistovjećuju sa svojim tjelesnim računalima (slika 1, na drugoj
jeste. Živimo u carstvu podjela i 'odjeljivanja' jer smo zaboravili, ili smo navedeni da stranici). Srećom, sada se nalazimo u razdoblju kada se stvari počinju mijenjati.
zaboravimo, svoju istinsku i beskrajnu prirodu. Albert Einstein opisao je stvarnost kao
„privid, mada vrlo ustrajan privid", rekavši: Kompjutorska stvarnost
Biološko računalo često se opisuje kao 'živo' računalo; 'biološko' se definira kao ono što
Ljudsko biće dio je cjeline koju nazivamo svemir, dio ograničen vremenom i »se odnosi na život i živa bića". Računala mogu iznalaziti rješenja a da im se ne mora reći
prostorom. Sebe, svoje misli i osjećaje doživljava kao nešto odvojeno od ostataka, kako da to čine. Takva se računala sada usavršavaju diljem svijeta iako su ona, logično,