Page 303 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 303

290                                                  Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

       prema čemu? Po meni, to je samo još jedan vid prenemaganja. Poštovanje dolazi iz
       srca, ne iz obuće. U jednoj su me prilici zamolili da skinem cipele, a htio sam samo
       prijeći preko nekog prašnjavog parkirališta i prolaza do gorske staze.  Uopće nisam
       ulazio ni u kakvu zgradu.  Ha, valjda je to bilo sveto prašnjavo parkiralište i prolaz.
       Kakve li bedastoće...  da ti pamet stane. A, možda je stvar u meni, tko zna.

       Religija uma
       Ondje su, na „svetim mjestima”, ljudi sjedili u „lotus položaju”, dok sam ja sjedio u
       sklopivoj vrtnoj sjedalici zbog svojih artritičnih zglobova. Malo su me čudno gledali,
       ali koga briga? Nisu nam potrebna besmislena pravila o tome kako „morate sjediti u
       lotus položaju da biste svoju energiju uskladili s Bogom”, i sve te budalaštine. Znači
       li to da se ja ne mogu „uskladiti s Bogom” zato što imam teški artritis pa se čak ne
       mogu  spustiti  do  poda?  Zaboga,  sjesti  na pod  i  prekrižiti  noge poput  njih  mogao
       bih jedino pod anestezijom.  Sva ta  naklapanja o  mehanici tijela,  sve te postavke o
       „načinu na koji to treba izvesti” samo je još jedna opsjena koja djeluje u sferi uma,
       odakle sve postavke i dolaze, a um je ‘svijet’ privida. „Uskladiti svoje tijelo”? Tijelo ne
       postoji! (Barem ne onakvo kakvim ga mi percipiramo).  Kako usklađujete proizvod
                                                         ,
       svoje  mašte  s  ‘Bogom’  kada  vaša  mašta  već jest  ‘Bog’  Beskrajna  Sveukupnost?  Sa
       svjesnim uvidom o Beskrajnome najbolje nas usklađuje shvaćanje da smo mi sami
       to Beskrajno, a ne sjedenje u lotus položaju. Naša točka gledišta određuje naš osjećaj
       stvarnosti. I to je sve. A naš osjećaj stvarnosti postaje naša doživljena stvarnost.
          Čini  mi  se  da  je  moj  općeniti  dojam  o  službenoj  indijskoj  ‘duhovnosti’
       poprimio  konkretniji  oblik dok sam  sjedio  izvan  Ramaninog  ašrama,  čekajući  da
       se  otvori.  Nedaleko  od  mene  prekriženih  je  nogu  sjedio  neki  bijelac,  američki
       ‘guru’  u  narančastoj  tunici  (dakako),  obrijane  glave  (također).  Govorio je  dvjema
       sredovječnim Amerikankama o putu do prosvjetljenja. Jedna je, sa nezatomljenim
        strahopoštovanjem,  gutala  svako  njegovo  slovo,  dok  je  druga  pomno  zapisivala
        svaku frazu koju je smatrala bitnom u svoju malu bilježnicu. Ono što im je govorio
        zvučalo je užasno komplicirano, a kad je rekao da mi nismo vrijedni toga da budemo
        ‘Bog’ sklopio sam svoju stolicu i pošao udahnuti malo svježeg zraka. No, barem je
       gospođa s bilježnicom postavila logično pitanje: „Ako kažete da smo mi Bog, kako,
       onda, nismo vrijedni da budemo Bog?” Prije negoli je dovršio svoj opširni odgovor
       ja  sam,  Bogu  hvala,  odmakao  izvan  glasovnog  dometa,  iako  sam  uspio  čuti  da je
        nekoliko  puta  spomenut  i  ‘Isus’.  Eto,  kršćanstvo,  islam  i  judaizam  nosili  su  u  toj
        prilici narančastu krinku. Kao i obično, jednostavna istina utapana je u nepotrebnoj
        zamršenosti i umjetno stvorenoj hijerarhiji. Bog je „tamo gore”; mi smo „ovdje dolje”.
        Upravo  tako  gmazovski  ‘bogovi’  žele  da  shvatimo  taj  odnos.  Ispod  plimnog  vala
        pretencioznih, sebeslužećih i zabludjelih sranja koja se uredno smatraju ‘duhovnošću
                       ,
        i ‘prosvjetljenjem’ ima i nekih istinskih ‘gurua’ ili „svetih žena i muškaraca”, ali njih
       je  daleko premalo.  Neki od najsebičnijih,  najpodmuklijih  i najnepouzdanijih ljudi
        koje sam sreo bili su oni iz skupine „ljubavi i svjetlosti”, „ja volim svakoga”, „ja grlim
        svakoga”. Sve te gluposti slušam već 20 godina:  mi te podržavamo, istina mora izaći
        na vidjelo i slično. Ali, na kraju, 95 posto njih jedino se pita: „što ja time dobivam?”,
   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308