Page 301 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

288 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

odakle je potekla duša New Agea. Kako se čini, hinduisti štuju oko 50.000 raznih
božanstava, što je dovoljno da ispuni poveći nogometni stadion, i sve je to doista
izmaklo kontroli. U najekstremnijem obliku ovo uključuje dogovorne brakove pa
čak i ubijanje mladih ljudi koji se usude vjenčati s osobom iz niže ‘kaste’ (zamišljene
genetske kategorije). Čak i u svakodnevnom životu životi mnoštva ljudi upadaju u
zamku zamršenosti, mita i doslovno shvaćenog simbolizma, poput muha u paukovoj
mreži, što je zasigurno prikladna simbolika. „Šiva kaže ovo”; Višnu kaže ono”; ovo
treba činiti tijekom mjeseci koji u nazivu imaju slovo V; ono treba činiti kad vam je
stražnjica okrenuta prema Gangesu. Kako se svega toga uspijevaju pridržavati doista
mi nije jasno. Naravno, isti je slučaj sa svim religijama: moraš činiti ovo; ne smiješ
činiti ono; Isus kaže ovo, Alah kaže ono, Jahve kaže nešto treće. Unatoč svemu,
razmjeri štovanja božanstva u Indiji jednostavno su zapanjujući. Većina religija
postoji kako bi se prikrila jednostavna činjenica da smo svi mi jedna vječna Svijest,
a ne tijela koja mislimo da jesmo. One spominju ‘dušu’ i život poslije smrti i slično,
ali po načinu na koji postupaju predstavljaju tvorevine uma i tijela, a ne Beskonačne
Svijesti. Usporedimo li ga s mnogim drugim religijama, hinduizam govori više
od većine njih o ‘Jednoti’ a odvraćanje hinduističkih vjernika od te ključne istine
,
moguće je samo unošenjem umjetno stvorene zamršenosti. Zamršenosti vrijedne
50.000 božanstava.
U to sam se i sam osvjedočio kada sam 2008. otputovao u Indiju. To je po
mnogočemu doista čudesna zemlja, ondje mi je bilo vrlo lijepo, ali prilično je
deprimirajuće vidjeti razmjere u kojima ljude kontrolira religija. Otišao sam pogledati
planinu pod nazivom Arunachala u zaleđu mjesta Thiruvannamalai u južnoj indijskoj
pokrajini Tamil Nadu. Ondje je živio sri Ramana Maharsi (si. 124) koji je u dobi od
13 godina počeo promišljati o značenju jastva (‘ja’). Tko sam ja? Kakva je narav
ovoga ‘ja o kojem govorimo? Čitav je život duboko meditirao te je zaključio daje ‘ja
jedna beskonačna, vječna, nepromjenjiva Svijest, a da je ‘fizički’ svijet privid onoga
što zovemo um. I to je, u biti, bilo to. Takozvanog
‘učitelja i ‘učenika’ doživio je kao različite točke
gledišta ili motrišta, a ne jednoga koji je „tamo
gore” i drugoga koji je „ovdje dolje”. Ne slažem se
sa svime što je rekao ili u što je vjerovao ali, u biti,
radilo se o toj jednostavnoj istini. Svi smo mi jedna
Svijest, a ‘fizička’ ravan je prividna stvarnost u kojoj
se ljudi gube u percepciji odjelitosti i podjele. Ali,
o, moj Šiva, što su s time učinili? Otkada je 1950.
umro to su mjesto pretvorili u njegovo svetište.
Zapanjeno sam gledao kako njegovi sljedbenici
liježu potrbuške pred njegovom slikom, s čelom na
tlu u znak počasti i poštovanja. „Ne, ne!” - došlo
mi je da povičem. „Pogrešno ste, do vraga, shvatili
slika 124: Sri Ramana Maharshi. bit njegova nauka - dižite koljena i trbuhe s poda.”