Page 256 - Boris Mouravieff – Gnoza

Uloga žena u timovima je posebno zabilježena u ključnim periodima povijesti
naroda.
Razmotrit ćemo dva značajna primjera svjetovnih timova.
Premda se legenda umiješala te iskrivila našu sliku života Aleksandra
Velikog, povijesni podaci nam omogućavaju da raspoznamo značenje njegove
misije. Njegov je tim, čiji je velik dio okupio već njegov otac, namjeravao stvoriti
novi svijet, Helenistički svijet, ogromnu publiku koja je, tri stoljeća kasnije, bila
predodređena da primi Riječ Evanđelja te tako postane kolijevka kršćanske
civilizacije. Gledajući ovaj suštinski aspekt njegovog rada neke su primitivne
Crkve, i kasnije sam Kur'an, smatrali Aleksandra Glasnikom i Svecem.
Povijest tima Petra Velikog nam je još bolje poznata. Čini se da je još u
ranoj mladosti Car bio svjestan uloge koju će morati igrati. Klioutchevsky, jedan
od najboljih povjesničara vladara, došao je do zaključka koji se, kad ga napiše
čovjek obdaren kritičkim umom i znanstvenim integritetom, čini apsurdnim: on
je rekao da se, kako bi se objasnio njegov rad, mora priznati da je Petar došao na
svijet s već utvrđenim planom reforme. Jasno je da za razumijevanje povijesne
važnosti njegove vladavine, racionalna razmatranja koja važe u drugim
slučajevima - posebno u Aleksandrovom - dokazat će se nedovoljnim. Voltaire je
znao govoriti kako je Petar bio najveći zakonodavac od Muhameda. Ali to je
uvažavanje, ne objašnjenje. Petar je htio otkloniti posljedice Mongolskog jarma
od dva i pol stoljeća. Omogućivši Rusiji, posljednjem preživjelom i posljednjem
nasljedniku antičkog Orijenta, da se iznova rodi, vladar je poticao i budio cijeli
Orijent, i pokazao mu put u novu Renesansu. To je način na koji se njegova misija
treba razumjeti.
Doprinos žene njegovom radu bila je znatna. On se nagnuo prema njoj
za reformu društvenog života. Učinio je da izađe izvan gineceja, gdje je provodila
svoje dane odsječena od muškog društva. Učinio je da sudjeluje u njegovim
poznatim asambleama, i u životu Suda. Katarinina uloga na Petrovoj strani bila je
najvažnija, kao što je S. M. Solovjev prilično jasno prikazao. Prijateljica njegovog
srca, kako ju je vladar običavao nazivati, tvorila je dio njega samog, tako reći,
dijeleći njegove radosti i najgore opasnosti.
Na kraju relativno kratkog života - umro je u dobi od pedeset i dvije
godine - Petra su polako svi napustili. To je sudbina predodređena za junake i
proroke. Međutim, njegova hrabrost, jakost duše, i lucidnost nikad ga nije
napustila: on je izdao svoju zadnju odluku nekoliko sati prije svoje smrti.
Ovdje pronalazimo primjer timskog rada koji cilja na jasno definiran cilj.
Mi zasigurno ne znamo, niti ćemo ikad znati, intimne detalje odnosa između
likova u Petrovom filmu. Znamo da je njihov zajednički rad ponekad nailazio na
teškoće i neuspjehe. Ali ovi posljednji su poticali Petrovu energiju. Njegovom
nepokolebljivom vjerom, on sam je poticao vjeru svog tima i hrabrost svih ljudi.
Ako je tim Petra Velikog pokazivao neke znakove slabosti na kraju njegova života,

254 |