Page 148 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 148

primordijalnog  Bića,  u  njedrima  stabilne  Ravnoteže.  To  neće  biti  privremeno
               Spasenje, nego konačno Spasenje.
                      Ovo stanje blaženstva više ne može okarakterizirati kao život u skladu s
               definicijom  života  koja  je  dana  prethodno.  Život,  kao  čin  voljne  nesavršenosti,
               prirodno  prestaje  u  trenutku  povratka  Apsolutu  u  Protokozmosu,  gdje  načelo
               Nesavršenosti nije priznato.
                      Neki  ljudi  misle  da  je  ovo  stanje  stanje  potpunog  Ne  -  Bića,  to  jest,
               Ništavila, apsolutne Nule. Sigurno je da to nije život u Vremenu kakav znamo,
               ograničen  životom  i  smrću.  Takvo  postojanje,  ako  i  dalje  možemo  koristiti  taj
               termin, smješteno je iza Prostora i Vremena. Takvi kakvi jesmo, mi zasigurno ne
               možemo  sebi  predstaviti  valjani  prikaz  takvog  stanja.  Ali  suprotno  frigidnim
               slikama  -  ili  onima  koje  se  čine  takvima  -  koje  često  povezujemo  s  Nirvanom,
               Pravoslavna  Tradicija  poziva  na  jedini  pojam  poznat  u  ljudskom  jeziku  koji
               odražava božanski položaj: Ljubav. Bog je Ljubav, kaže Sv. Ivan Apostol. 124  Onaj
               tko ostvari trostruku pobjedu nad fizičkom, astralnom i mentalnom smrti, bit će
               primljen u njedra apsoluta - Ljubavi koji je bez početka i posljedično bez kraja.
               Ovo je Pleroma Pravoslavne Tradicije.

                                                  (7)

                      Ovaj apsolut-Ljubav dostupan je ljudskoj duši čak i ovdje. Međutim, ni
               žena ni muškarac ga ne mogu doseći odvojeno. On je dostupan samo paru, i pod
               uvjetom svjesne i potpune integracije oba u jedno Biće putem sinteze istinskog
               'Ja' i 'Ti' koji su imali snage potrgati koru svojih dotičnih Ličnosti. 125  U praksi, ovo
               se  može  dogoditi  samo  kad  su  dvije  Ličnosti  već  vrlo  napredne,  i  obje  pune
               iskustva koje je svaka zasebno stekla u vanjskom životu.
                      Koje  je  značenje  tog  dugog  puta  regeneracije  koja,  počevši  od  pada
               Adama, ima za svoj konačni cilj usavršavanje koje dotiče božanstvo? Pravoslavna
               Tradicija ne daje određeni odgovor na ovo pitanje. Ona jednostavno nagoviješta
               da su putovi Boga neshvatljivi, 126  i da: 'Sve je od Njega i po Njemu i za Njega.' 127
               Što se tiče opisa stanja Blaženstva koji je kružio u ranim Crkvama, on je povučen
               od  strane  Otaca  Prvog  Koncila,  kako  ne  bi  prouzrokovao  skandal  zbog  svog
               karaktera, za koji se činilo da je erotičan. Ali nalazimo ovaj nagovještaj u Doktrini:
               da ljudska zemaljska ljubav nije ništa drugo nego krhotina nebeske Ljubavi. Već
               smo ovo naznačili.
                      Iako je sigurno da se stanje Blaženstva ne može pravilno opisati ljudskim
               jezikom, Tradicija ipak inzistira na činjenici da je unatoč neizmjernim teškoćama,


               124
                  I Ivan 4: 8.
               125
                  Matej 11: 12; Luka 16: 16.
               126  Rimljanima 11: 33.
               127  Rimljanima 11: 36.
                                                 146 |
   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153