Page 147 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 147

ratovima  i  revolucijama  ovog  stoljeća,  i  s  izvanrednim  napretkom  pozitivne
               znanosti, ušli smo u period tranzicije čija je svrha dati nam ulaz u Ciklus Duha
               Svetoga. Tijekom ovog perioda, Vjera će se postepeno zamjenjivati Znanjem, a
               Nada će završiti Ostvarenjem. Ovo će biti konačni trijumf Ljubavi; 'Ljubav nikad
               ne  prestaje.  Prorokovanja?  Uminut  će.  Jezici?  Umuknut  će.  Spoznaje?  Uminut
               će.' 122

                                                  (5)

                      U tradiciji, mislimo sa pobjedom nad Smrti na pobjedu naših usavršenih
               Ličnosti  nad  Smrti.  Ovo  je  značenje  Spasenja,  predmet  molitvi  i  cilj  religioznih
               praksi Kršćanstva. Već smo citirali riječi Sv. Pavla: 'Evo otajstvo vam kazujem: svi
               doduše nećemo umrijeti, ali svi ćemo se izmijeniti.' 123
                      Temeljno značenje riječi 'izmijeniti' u ovoj rečenici leži u činjenici da će
               svi  vanjski  ljudi,  kao  i  oni  koji  su  dostigli  razine  5,  6  ili  7,  biti  prije  ili  kasnije
               pozvani  da  napuste  svoja  fizička  tijela.  Razlika  je  u  tome  što  će  posljednji  to
               učiniti kao što se odbacuje staro odijelo da bi se uzelo novo, dok smrt fizičkog
               tijela će za ljude 1, 2 ili 3 rezultirati raspadanjem njihovih fetalnih -Ličnosti. Smrt
               je  astralni  pobačaj.  Spasenje  dolazi  sa  drugim  Rođenjem,  kad  je  potpuno
               razvijena  i  rođena  Ličnost  neraskidivo  vezana  na  istinsko  'Ja' da bi tvorila
               Individualnost. Jednom rođena, ova Individualnost više ne ovisi o fizičkom tijelu,
               na isti način kako dijete koje se rodilo ne umre, čak i ako je njegovo rođenje bilo
               pod  cijenu  života  njegove  majke.  Ovo  je  to  na  što  je  apostol  skretao  pažnju,
               rekavši, nećemo svi umrijeti.

                                                  (6)

                      Upravo smo vidjeli da je Vrijeme drugačije u različitim kozmosima. Ako
               proračunamo život u višem kozmosu u terminima zemaljskih jedinica, dobivamo
               vrlo visoke cifre. Pa ipak sve ovo je relativno. Rekli smo da, ako priznamo da je
               normalno  trajanje  života  zemaljskog  čovjeka  oko  80  zemaljskih  godina,  život
               astralnog tijela, koje pripada Mezokozmosu, odgovara 2 400 000 naših godina.
               Ovo ne sačinjava, kao što bismo mogli vjerovati, pravu vječnost; ova cifra samo
               predstavlja istih 80 godina, ali u astralnim godinama. Na ovaj način, jednom kad
               se  porazi  fizičko  tijelo,  bit  ćemo  suočeni  s  problemom  pobjeđivanja  astralne
               Smrti,  tada  mentalne  Smrti,  imajući  na  svom  raspolaganju  za  posljednje,  opet
               iznova, život od oko 80 mentalnih godina. Samo kristalizacijom tijela milosti će, u
               njedrima Apsoluta, Smrt biti potpuno nadvladana. Biće će se tada naći u stanju



               122  I Korinćanima 13: 8.
               123  I Korinćanima 15: 51.

                                                 145 |
   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152