Page 141 - Boris Mouravieff – Gnoza

koji traje 3 sekunde čovjekovog života, njemu izgleda upravo kao 24 sata
čovjekovog dana. Ovo objašnjava inače pak neočekivanu pojavu brzine fizioloških
reakcija nužnih za izvršavanje cijelog niza kompleksnih operacija u našim
organizmima. Načelo Relativnosti čini da razumijemo kako, zapravo, stanice
imaju svo vrijeme koje im je potrebno da izvrše ove operacije. Ako, nakon
uzimanja čaše alkohola, čovjek osjeća njegov učinak gotovo odmah, to je zato što
jedna ili dvije sekunde predstavljaju osam i šesnaest sati za Mikro-Mikrokozmos -
a to je obilato vrijeme za njega da izvrši sve svoje operacije, koje će stvoriti svoj
učinak na različitim mjestima u organizmu.

(11)

Da bismo upotpunili naše brzinsko proučavanje Vremena, moramo se
također dotaći pitanja dimenzija.
Govorimo o svijetu koji ima tri dimenzije, ili o trodimenzionalnom svijetu.
Ovi uvjeti, kao što znamo, su konvencionalni. U stvari, ako ne damo samo jedan
časak postojanja u vremenu objektu koji već ima u punom posjedu svoje tri
dimenzije, on trenutno nestaje. Prema tome, sve što postoji u Prostoru također
postoji u Vremenu, tako da se za posljednje može reći da tvori četvrtu vertikalu;
četvrtu koordinatu dodanu Descartes -ovim koordinatama.
Naša percepcija vremena čini da ovo izgleda kao linija. Karakteristični
pojmovi vremena: Budućnost i Prošlost, zajedno s točkom Sadašnjosti, gdje se
budući događaji misteriozno transformiraju u prošle događaje, analogni su
onima što karakteriziraju geometrijski pravac, gdje je sve smješteno bilo ispred ili
iza dane točke.
Vratit ćemo se kasnije na ispitivanje ovog važnog problema, kad
objasnimo Doktrinu Sadašnjosti. Za sad, bit će dovoljno reći da Vrijeme ne
posjeduje jednu nego tri dimenzije, i da su ove dimenzije strogo analogne onima
Prostora. Već smo dali neke nagovještaje ovih viših dimenzija. Mi ćemo se,
trenutno, ograničiti na kazivanje da znamo kako je budna svijest, ona od 'Ja' naše
Ličnosti, krajnje relativna i nije sposobna niti dokučiti niti direktno promatrati ove
dvije više dimenzije Vremena, niti njihove učinke. Ona miješa njih, s četvrtom
dimenzijom, u jednu percepciju zbira koji je Linija Vremena.
Peta dimenzija predstavlja geometrijski lokus svih mogućnosti danog
trenutka, od kojih se samo jedna realizira u Vremenu - dok sve ostale ostaju
nerealizirane. To je kao ravnina. Linija Vremena buši je na mjestu na kojem je
jedna mogućnost locirana koja - kao posljedica - postaje realizirana. Što se tiče
šeste dimenzije, to je Vrijeme Svemira; zahvaljujući njegovom volumenu on
sadrži ne samo moguće, nego i ostvarenje svih mogućnosti svakog trenutka -
potpun ciklus svih linija Vremena.
Konačno, postoji sedma dimenzija koja je točka; točka smještena u isto
vrijeme i u Prostoru i u Vremenu.

139 |